Naš jezik
Smatram da je najjednostavniji način shvatiti važnost poznavanja stranih (ili barem stranog) jezika je putovanje. Pomalo je ružan osječaj biti u stranom gradu, u stranoj zemlji, i ne razumjeti ljudi oko sebe. Komuniciranje postane borba, ili se izbjegava, ili dovodi do smiješnih situacija. Ne znam zašto je tako, ali znam da se može reč da osoba koja sebe smatra pametnim, uspješnim i sposobnim bi sigurno da taj tren kad komuniciranje postane nemoguće, i moraš se 'osloniti' na materinski, i u isto vrijeme svjetski jezik, je naj svoj način nekakav osobni neuspijeh. Kao da vrijeđan taj drugi narod, iako naravno nije moguće ni očekivano da znamo svakogi stranogi jezika. Ali taj primjer lijepo opisuje barem jedan jednog jedan razlog zašto je poznavanje stranih jezika važno. Netko tko zna strani jezik može 'pripadati' lakše jer može komunicirati na jezik te kulture, te zemlje. Novi imigranti ulože velik trud u učenje jezik nove domovine – ovo je nešto što je očekivino sa strane domačeg društva, i svakako simbolizira prihvačanje nove domovine i novi zajednički život. Specifično za hrvate, po broju mali narod, poznavanje stranih jezika otvara vrata raznim mogučnostima. Ne samo za spretnije komuniciranje dok se putuje kao turist, nego i za priliki živjeti, raditi ili studirati u drugoj zemlji. Poznavanjem stranom jezikom, taj privremeni doseljenik se može odmah uključiti u svakodnevni život, razumjeti i pratiti vijesti i ostalih domačih događaja. Iz praktičkih i simboličkih razloga, poznavanje stranih jezika je snažno, vrijedno i bitno znanje.
S druge strane, poznavanje i poštivanje materinskog jezika je također bitno. Škole i mediji igraju važnu ulogu u njegovanju i promicanju vrijednost materinskog jezika, unatoč tome što taj jezik možda nije 'svijetski' jezik.
Strane jezike se mogu učiti u školi, kao sastavni predmet u osnovnoj i u srednjoj školi. Mogu biti izborni ili obavezni predmeti, i ovdje obrazovana politika ima važnu ulogu – poticati važnost poznavanje stranih jezika i omogučivati kvalitetan program. Ovim pristupom pokazuju djeci da je učenje stranog stranih jezika je zabavno, vrijedno i cijenjeno. Osim u školama i u formalnom obrazovanju, strani jezik se isto može učiti u samoj zemlji gdje se taj jezik govori. Bilo to u školi stranih jezika, ili na radnom mjestu, ili na ulici, biti okružen jezikom i biti prisilan na komuniciranje je zahtjevan, ali i odličan način učenje. U razgovoru s izvornim govornicima može se učiti ne samo stran standardnu inačicu tog jezika, nego i 'govorne' riječi, fraze i izraze.
Na jedan jednostavan i površinski način, Razlike među jezicima se mogu definirati po vokabularu, po gramatici, po abecedi i po pravopisu. Ovo pogotovo vrijedi za jezika koji se govori na više područja u svijetu, kao engleski. Razne riječi za istu stvar se koriste u Engleskoj, u Kanadi i u Australiji. Također i u pravopisu | slovkanju postoje postoju razlike – možda ne puno, ali barem dokazuje da jedan jezik može imati više verzija, ovisno o zemlji u kojoj se govori.
Jezična politika ima snažan utjecaj na jedan jezik, ili na odnos dvaju jezika. Na primjer, Francuska ima čvst čvrst stav prema korištenju francuskog, i službeno će se skoro uvijek služiti francuskom, bez obzira na to je li primatelj|publika|druga strana zna francuski ili ne. Na taj način, Francuska poštiva svoj jezik i kulturnu kulturnu baštinu, iako se ponekad čini da je takav pristup neprimjeren.
Jezik je jako povezan s identitetom, kao simbol kulture i povijesti. Na primjer, hrvatski narod ima i veliku dijasporu u svijetu, i hrvatski jezik među ostalim jezicima. Narod može prepoznati jezik kao svoj, bez obzira na to je li se taj jezik govori u više zemalja. Nacionalni identitet je sagrađen na jezik, i znanje (ili neznanje) tog jezika odlučuje tko pripada tom narodu i tko ne pripada. Zvući malo grubo, ali je nažalost stvarno, i to se može vidjeti u primjeru hrvatske dijaspore. Hrvat koji nije rođen u Hrvatskoj će vjerojatno imati neki drugi jezik kao materinski jezik. Toj osobi će biti teže, ili gotovo nemoguće biti prihvaćen kao 'Hrvat' ako nezna barem osnovni hrvatski jezik. Dokazuje da jezik ima snažnu poveznicu s identitetom, u odlučivanju tko ima pravo biti dio tog naroda.