Religija
Suvremeno društvo u zapadnom svijetu; na Zapadu; simbolizira liberalizam, konsumerizam, individualizam i službeni su sekularizam. Za pojedince u takvim društvama religija može značiti jedan otpor na nesigurnost i slobodu koja moderna kultura nudi. Takav pogled na svijet znači da i za osobu koja aktivno prakticira svoju vjerau, religija održava, ili čak vrača neke vrednote, neke granice u ritam jednom životu. Na primjer neke mlade muslimanke koje na Zapadu, gdje su manjina etnička manjina, se ipak odluče na nosenje hijaba. Pokrivaju glavu i kosu, i odjevaju se na skroman način, jer žele izraziti svoju pripadnosti muslimanskoj vjeri, iako su čak i rođene na Zapadu. Za njih je hijab jedna tradicija koja je kulturna važna. a to je jedna tradicija koja je važan dio života. A to je jedan način života koja se bitno razlikuje od suvremenog, sekularnog života na Zapadu.
U suvremenim društvama religija može simbolizirati sustav i način života koji povezuje ljude unutar jedne zemlje, i šire. Pripadnici jedne vjere iste vjere možda nemaju istu kulturu ili jezik, na primjer. Katolik u Europi i Katolik u Africi, ali ih povezuje ista vjera. Ovo je jedna zanimljiva pov poveznica jer se ponekad možda čini da ljudi na Zapadu i ljudi u trećem svijetu nemaju gotovo ništa zajedničko.
Odnosi državnih i crkvenih istitucija bi trebali biti otvoreni, topli i puni razumjevanja. Naravno se ne očekuje da državne institucije predstavljaju svaku vjeru u tom društvu – bilo to vjera koja ima veliki broj pripadnika, kao što je kato katorlička crkva u Hrvatskoj, ili vjera koja ima znatno manji broj članova, kao što je možda su možda Baptisti. Cilj bi trebao biti da je otvorena komunikacija uvijek omogućena, i tražena, tako da se mogu riješiti moguće probleme koje će se sigurno javiti u pru pluralnom i multi-etničkom društvu kao što je Hrvatska.
Vrh crkvenih i vrh dru državnih institucija bi trebali, i vjerujem da mogu, biti primjer ostalim građanima kako imati i njegovati zdrav, otvoren, i pošten i efikasan odnos. To znači odnos u kojem sve strane imaju pravo da izražavaju njihov stav i isto tako imaju odgovornost slušati i razmatrati stavove drugih druge strane ili drugih strana.
Osoba koja je već svećenik ne bi trebala biti političar. To znači da ne traži mjesto u saboru i da ne ima neku drugu službenu ulogu u vlasti ili državnom vrhu. Jedan razlog za ovo je da se nemože posvetiti politici i tojoj ulozi potpuno jer svećenički život također zahtjeva potpunu posvečenost.
No, svećenici imaju pravo isjasniti i vezi pitanja i polemika u društvu. Jer, u modernom i u demokratskom društvu je teško odvojiti politiku i društvo. Politika i političke odluke naravno utječu na svakodnevni život i građani ne bi trebali misliti to se meni ne tiće. Tako da svećenik je neki način predstavnik, ovisno o konket konteksu, grupa ljudi jedne zajednice, bilo to jedna župa, ili vjernici u jednom gradu, ili u cijeloj zemlji.
Prema profesoru Lenoxu, religija i znanost mogu zajedno funkcionirati. On se ne slaže s kritičarima koji mu kažu da mora biti jedno. – ili znanstvenik ili vjernik. Na to on odgovara da on mo je jedno i drugo jer on je vjeruje da je Bog stvorio ono što on zapravo proučava. Isto tako, on se ne slaže s ljudima koji kažu da Bog jedino služi u znanošću kao Bog rupa. Ovo Po ovome, misli se da vjernik koristi vjeru da mu objasni ono što znanost nemože, gdje god vidi rupu ili nedostatak u znanju miz onda jednostavno misli da je tu Bog odgovoran. Odnos religije i znanosti je vrlo vrlo zanimljiv i kompleksan, ali ne bi treb trebao stvarati konflikt, animozitet ili mržnju.