Dan svih svetih i poduzetništvo
Po mom mišljenju, jedan od najnapornijih dijelova suvremenog (poslovnog) života sklonost je prema tome da sve bude što komercijalnije. Na primjer, tek što sam naučila malo o tome kako Hrvati čiste i ukrašavaju grobove, a onda sam čula kako su neka poduzeća počela nuditi usluge ljudima koji ne mogučistiti i ukrašavati grobove svojim umrlima, zbog daljine, slabog zdravlja, i tako dalje.
S površine, takve se usluge čine dosta korisno. Ali s druge strane, meni se čini da ta poduzeća iskorištavaju iskrenu, duhovnu potrebu ljudi da poštuju i časte svoje mrtve. Uglavnom, bez obzira na vjeru i religiju, ljudi se moraju suočiti sa smrću, i često se obilježavaju svečanosti i obredi s tom namjerom.
Zapravo, rijetko razmišlam o tome kako uređujemo grobove članova moje obitelji. Moja obitelj rijetko ide na groblje. Možda je to zato što su obitelji mojih djedova i baka iz raznolikih i dalekih krajeva, i samo je majčina majka umrla dok sam bila mlada. U isto vrijeme, majka nikad nije odavala dojam da često želi ići na groblje. Za nju, sjećanja na njezinu majku puno su draža i važnija od posjećivanja groba svoje majke. Znači li to da je ukrašavanje grobova samo za žive?
Svi se moramo pomiriti sa smrću, a kako to postižemo razlikovat će se. Ne mogu reći da su poduzeća koja ponude usluge uređivanja grobova potpuno loša, ali znam da bih osobno više voljela pitati susjeda ili prijatelja da očisti grob kad ja to ne mogu napraviti sama, a onda bih zapalila svijeću tamo gdje sam ja trenutno. Ako ima života nakon smrti, saznat ću jesam li u krivu, ali mislim da je najvažnije da održimo sjećanje na svoje mrtve - kako to napravimo, manje je važno.