Quality time between desire and ability

2B, 7. esej,, 24. studenog, 2013. Kvalitetno vrijeme između želja i mogućnosti

Sudeći po količini članaka koji se pojave na internetu na temu kvalitetnog obiteljskog vremena, čini se da puno ljudi misli da društvo radi nešto krivo u odnosu na tome kako i koliko vremena provodimo sa svojim obiteljima. Zapravo je to simptom većeg problema društvene otuđenosti; čak i prije nego što smo postali ovisni o internetu, mobitelima, računalima, i električnoj komunikaciji, čini mi se da smo postajali ovisni o radu, što znači da dugo pokušavamo stavljati što više aktivnosti, druženja, i hobija u određenu količinu vremena. Zbog toga, sad smo obuzeti s idejom kvalitetnog vremena. Po mom mišljenju, kvalitetno vrijeme je ono u kojem postignem intelektualnu, emocionalnu, ili psihološku vezu s nekim. Najčešće to zahtijeva razgovor i kontakt očima, a može nastati iz zajedničkih aktivnosti u kojima se angažiramo više jedno oko drugog nego oko predmeta. Teže je odlučiti što to znači u praksi, pogotovo zato što se količina vremena koju osoba treba s drugim ljudima razlikuje od osobe do osobe, a isto se razlikuje ono na što nam je vrijedno potrošiti vrijeme. Kao mnogo suvremenih obitelji, moram uhvatiti zajedničko vrijeme sa svojim najdražima kako i kad god mogu. Prednost je da živim s dečkom, ali što se tiče roditelja, sestara, i najdražih prijatelja (jedan u Kini, jedna u Kanadi), teže je postići 'kvalitetno vrijeme' umjesto požurenih razgovora preko Skypea. Rekavši to, još uvijek mislim daje moguće zadržavati kvalitetne veze bez kvalitetnog vremena zajedno—nije najbolji izbor, ali dosta često to moramo raditi, i čak sam bila sretna što sam s najdražim prijateljem učvrstila prijateljstvo preko pisama i mejlova i puno vremena na chatu. S druge strane, ja sam povučenija od većine ljudi, i zbog toga sam možda lakše zadovoljna s manje vremena provedenog s ljudima. Međutim, suočavam se s istom neprilikom naći ravnotežu među poslom i učenjem i dnevnim obavezama, tako da se mogu baviti nečim u čemu uživam te što me razveseljuje. Iako ne želim biti presebična, teško mi je vjerovati da postojimo samo da radimo posao i obogatimo gospodarstvo po cijenu našeg zdravlja i sreće; dakle, čini mi se da je to kvalitetno vrijeme—s obitelji, s prijateljima, sa sobom, potrošeno na ono što nas razveseljuje—ono zaista važno u životu.