The economic crisis in my country

15. prosinca 2B, 9. esej Trenutačna gospodarska situacija u Kanadi

Što se tiče nastavljajuće gospodarske krize koja je počela 2008., a pogotovo u usporedbi s mnogim drugim zemljama, Kanada nije strašno patila. S druge strane, teško mi je smatrati Kanadu nekakvom sretnom zemljom gdje svi imaju visok životni standard. Naravno svaka zemlja ima svoje probleme, a po meni je jedan od najozbiljnijih problema u kanadskom gospodarstvu nejednakost. Zapravo, nisam sigurna kad je počela promjena; možda je takva nejednakost davno postojala, a ovih dana vode se beskrajne rasprave o tome kako je između sedamdesetih i danas došlo do pada zarade mnogih obitelji srednje klase. Drugim riječima, iako prihodi izgledaju većima, kupovna je moć niža. Često se čuje kako je procjep između bogatih i siromašnih sve širi, ali nisam to čak ni počela shvaćati do prije nekoliko godina, kad su moji nekoliko godina stariji prijatelji počeli završavati fakultet, i za vrijeme moje veze s Tuanom, mojim bivšim dečkom. Prema podacima, postotak nezaposlenosti u Kanadi nije visok; u cijeloj je zemlji 6,9 posto. Međutim, taj podatak ne pokazuje kako je postotak nezaposlenosti među mladima dvostruko veći, 13,5 posto, a još viši u Ontariju, gdje je prosječan postotak gotovo visok kao postotak nezaposlenosti u nekim europskim zemljama. Meni je to dosta jasno kad razmišljam o svojim prijateljima: nitko od mojih najdražih prijatelja nema nekakav stalan, 'odrastao' posao. (Ali moram priznati, oni možda nisu najbolji primjeri, budući da je barem dvoje namjerno nastavilo obrazovanje zato što ih ne zanima vrsta posla koju mogu naći). Da budem ozbiljna, najteže mi je bilo svjedočiti kako se Tuan morao boriti s nezaposlenošću i životnom situacijom. Zato što nikad nije završio fakultet, odmah se suočava s poteškoćama u potrazi za poslom, a čak i kad ima posao, plaća je minimalac, što znači, kao skoro svugdje, teškoće sa spajanjem kraja s krajem. Kako to izgleda u Torontu, na primjer? Pretpostavljajući da radiš 40 sati tjedno, zarađuješ 1471,93 CAD poslije poreza. Mjesečno pokaz za javni prijevoz košta 133,75, a prosječna stanarina za jednosoban stan u Toronto sad je, prema jednoj stranici.; 993 CAD. Naravno, ima jeftinijih stanova, ali se lako može razumjeti kako je teško preživjeti na minimalcu. Da bude još teže, većina ljudi ima kredite, pa svaki mjesec mora otplaćivati rate. U tom slučaju, teško je planirati daleko u budućnost. Ali to je gospodarska stvarnost u kojoj smo ja i prijatelji odrasli, pa ćemo vidjeti što će se dogoditi.