Otkako je počela gospodarska kriza oko 2008., puno je ljudi vidjelo pad svog standard života. Poslovi su nestali, a unatoč naporima nekeih vlada, novi poslovi nisu pojavili. Uz to Razina nezaposlenosti visa viša je nego što je bila desetljećima, pogotovo među mladima. Zbog toga čitave generacije bitno moraju odlagati svoj život. Bez posla, kako se mogu vjenčati, dobiti djecu, planirati za budućnost? Međutim, brinem da je ove to samo početak problema koje uzrokuje raste šireć šireće siromaštvo.
Istovremeno gospodarskom krizom, posjedola suočavamo se s klimatskom promjenom koja bi mogla, u idućim godinama, tjeriti puno ljudi da se presele. Ako neka područja ne budu mogla proizvoditi hranu, vidjet ćemo masivne migracije ljudi. Na žalost, područja gdje već imaju gospodarskih teškoća često nisu voljana primati još više ljudi. Mislim da možemo već vidjeti više razine intolerancije, a još je gore kako ljudi koji imaju moć iskoriste takve situacije radi povećanja svoje moći.
Ima dosta konkretnih premija primjera ove taktike kroz povijest, a nedavno smo to vidjeli u besmislenom referendumu čiji cilj nije napravio ništa prema rješavanju financijskih problema u ovoj zemlji, iako premda je uspješno podijelio ljude još više.
A po meni, to je najbrinuljiviji i najopasniji dio rastećeg siromaštva. Dok ljudi pa postaje sve teže da se ljudi znalazitznalazit snalaze spojiti kraj s krajem, postaje s druge strane sve lakše da ljudi dopuste jedan drugoga. Puno zemalja u Europi radi jako malo za izbjeglice iz Sirije, iz više voleći Eritrije - "neka da budu nečije drugo problem".
A možda mi je prilično lako da kritiziram druge ljude, istovremeno pitajući se što radim ja drugačije. Jedna je jedan od najopasnijih posljedica siromaštva kako se možemo brinuti samo za sebe, samo se da nadam da ću zadržiti široku definicijau "sebe" tako da siromaštvo ne uništava ideju "društva".