Book and reading

Knjiga i čitanje

Što se tiče studenata društvenih znanosti i umjetnosti, čini se kao osnovno očekivanje da bi voljeli čitat. Barem se može očekivati da će puno više uživati u svojem učenju i studiju ako budu takvi ljudi. Srećom, pronašla sam svoju ljubav za čitanje nakratko nakon što sam naučila čitati. S temelja najosnovnijih tekstova (nešto kao “Vidi kako Spot trči”), uskoro sam napredovala na duže, zanimljivije tekstove. Od tada, rijetko sam bez knjige (ili tri) koju trenutačno čitam. Kad sam bila mala, dočitala bih dvije ili tri knjige tjedno. Iako bih voljela imati ovih dana takvo neprekinuto vrijeme za čitanje, kao mnogi odrasli, moram se snaći s vremena kako ga nađem: uglavnom, u razdobljima 20 minuta u vlaku. U dijelu zbog tog manjka vremena, počela sam čitati puno poezije za vrijeme svojeg magisterija. Mogla bih pročitati nekoliko stranica, a ne brinem se za pamćenje događaja i likova. Zbirne poezije također su mi pružile drugi predmet: smatram dvojezične zbirne poezije jednim od najboljih, najuživljenijih načina vježbati strani jezik (ili tako sam si rekla). Najposljednje čitam manje poezije, pokušavajući naći vrijeme za igrana književna djela i na hrvatskom i na engleskom. Istovremeno, imam dugačak red neigranih djela koja bih željela čitati, (uglavnom o filozofiji, povijesti, ekonomiji, antropologiji, gramatici). Često se moram pitati točno kad mislim da ću ih pročitati. S druge strane, pada mi na pamet da imam sreću što, unatoč gubitku puno užitaka u svakodnevnim aktivnosti zbog depresije, nikad nisam izgubila ljubav za čitanje. Moj prijatelj Ivo rekao mi je da se nikad neću snaći pročitati sve knjige, a vjerojatno je to za dobrit.