Život izvan domovine
Naviknula sam na život izvan domovine.
Živjela sam u Španjolskoj , jednu goedinu i u Africi šest mjeseci, u Senegalu.
Štoviše, puno sam putovala po svijetu: u Braszilu, u Ekuadoru, u Venezueli, u Maroku, u Singaporu, u Indoneziji,…
Znači da dobro poznajem puno različitih kultura, da se mogu prilagoditi njima.
Tako da jedna različita kultura nije problem za mene.
Osjećam da ja sam građanka svijeta.
Ali kad sam u inozemstvu ponekad osjećam nostalgiju za nekim stvarima.
Francuska hrana možda je najvažnija.
Nedostaju mi Francuski sirevi; vina, kruh („baget“), slastice, jela i tako dalje.
I također kad se sjetim moje obitelji i moja prijatelja obavezno jako osjećam tugu.
Vrlo blizka sam sa sestrama.
Zbog toga, kad jedna od tri je daleko održavamo veze 130 zahvalujući internetu.
Po meni, prijaljatelji su kao druga obitelj.
Prijatelji i obitelj su druga stvar koja mi puno nedostaje.
Zato što iako se družim s prijateljima kad sam u inozemstvu, ovi prijatelski odnosi su često površni i plitki.
Ali, s vremena na vrijeme, to može postati prava prijateljstva.
Nema veze gdje sam u svijetu, jer mislim da je važno samo imati dobro društvo.
Sve ostalo se treba smatrati kao sitnice.