Esej : Kretanje i komunikacija
Tko se još danas sjeća da su konji vukli prve tramvaje i da su se ljudi vozili pola dana od vrata do vrata ?
U našem modernom životu svijet je postalo toliko mali da bi ga mogli staviti u đžepu.
Nove prometne mogućnosti, informatičke i telefonske tehnologije su nam dale priliku biti na više mjesta u istom danu.
U velikim metropolama ljudi dosta često žive više od sto kilometara od posla.
Neki žive u glavnom gradu neke zemlje ali ide raditi u drugu zemlju : Pariz-London traje sat i pol vožnja.
Zahvaljujući vlakima s velikom brzinom, zrako-plavima i metro-ima svijet je postalo kao veliko selo : sve nam je blizu i sve nam ide brže i brže.
U istom vremenu, kad su mogućnosti kretanja tako velike, gradovi su se jako širili.
Pariz je kao velika paučina i svaki dan ljudi su više ispod zemlja nego "na zraku".
Ako slučajno pitajte nekome po ulicama gdje se nalazi neki spomenik u centru Pariza nitko neće vam znat objasniti kako stići pješice nego samo metro-om i to iako ste manje od kilometra blizu cilja.
U Hrvatskoj su prijevozi puno stariji i sporiji nego u Francuskoj tako da mi je ovdje puno ljepše hodati nego koristiti tramvaj.
Svi turisti se čude da se najčešće putuje po Hrvatskoj autobusom.
U glavnom gradu, zagrebački tramvaj se vozi na istoj cesti kao i automobili tako da kad su gužve na putu možemo i kasniti s tramvajom, nema takav slučaj s metro-om ili tramvajom u Parizu tramvaj ima tamo njihovu cestu.
Mislim da je jako lijepo što nam je danas svijet toliko otvoren i povezan.
Najčešće ljudi kažu da su njima putovanje omiljeni hobby.
Istraživati svijet nije nikad bilo toliko lako za koga ima malo novca.
Paradoks je da sad nova moda putovanje bira staromodne prijevoze : sanjamo o starom vlaku "Orient express" ili o prvom legendarnom trajektu napravili su kopija Titanika da se sjetimo što je bilo zadovoljstvo putovanje i sreću pogledati kroz prozor.
U prošlosti su bili umjetnički prijevozi, sada nikakav autobus, metro ili tramvaj nema neki duh ili posebnu atmosferu.