Po mojem mišljenju u visokorazvijenim zemljama danas teže biti ženu.
U istočnim i siromašnim zemljama žene znaju gdje je ženino mjesto.
Tam tako je bilo ranije i to se može vidjeti u današnjem društvu.
Ništa se ne može kazati ni čuti o ravnopravnosti.
U visokorazvijenim zemljama žene znaju što žele.
Istraživanje pokazuju i ljudi da žene su uspjele i da su ravnopravne muškarce.
Može se pitati da to se doista dogodilo?
Mislim da teško pronaći dobar odgovor.
Smatram da u našem drustvu ako žena želi dobar posao puno i bolje treba znati nego muškarac.
Prije dvadeset godina gospodarska situacija nije bila tako strašna kao danas.
Ali se mijenjao život zbog razvoje tehnologije zbog toga sve mijenja oko čovjeka.
U današnjem društvu kada žena traži posao možda dobiva mogućnost razgovarati sa šefom ili upravnikom.
Ali na interjuu sigurno dobit će ovakvo pitanje: imate li dijete, želite li ili koliko djece imate i tako dalje.
Uz to muž muškarac je muškarac on sve zna što je potrebno.
Mislim i zato tešk teže balansirati privatni i poslovni život.
Nemamo mogućnost reklamirati jer to smo htjele i zato smo se borile.
Moj stav kada žena radi ravnopravno mjesto s muškarcem ili ona je prvi na poslu poslije toga ne želi obitelj.
Možda naći će jednog muškarca koji isto voli raditi i ne žele djecu.
Može se pitati zato smo se borile?
Mislim, da ne.
Ali nadam se da nećemo dobiti sve što smo htjele.
Bojim se jer kada ćemo dobiti sve što smo se borile izgubit ćemo ženski spol i identitet.
Iskreno rečeno meni težak teret svaki dan nositi hlače.