Job

 Moj posao        Ja sam sportska novinara i sportska komentatora (sportskog novinara i sportskog komentatora?), ali još učim. Ja ću biti odgajateljica za hrvatskoga jezika.      Ja radim u Mađarskoj u „HÍD SC” – nogometnom momčadu, društvenom radu oko 7 godina dana.  Ovo je super, jer moj rad je moj hobi. U Mađarskoj živi puno hrvata zbog toga ima puno dvojezičnih vrtića. Ja sam vježbenica u vrtiću u Santovu, jer poslije ove godine je ću biti odgajateljica. Jako volim djecu, zbog toga želim biti odgajateljica. U Mađarskoj nije najbolje plaćeni struke, ali ova profesija je moj zvanja (zvanje?).  Ja stvarno želim raditi u vrtiću, i svejedno je moj rad će biti u Mađarskoj ili u inozemstvu. Ovo je moj cilj. Ako ovo cilj podbaci, želim raditi kao novinara i fotograf (fotografa?). Teško da će bilo značaj koji istinska prijateljstva imaju u mojim životima. Ja se bave ljudi u sadašnjem i budućem radu. Moj posao zahtijeva od mene da se u prijateljskim odnosima s kolegama. Mislim da, razviti pravo prijateljstvo u radni odnos. U važnosti uravnoteženog ljudskog odnosa prema radu, međusobno razumevanje, saosećanje, davanje i primanje, deljenje dobrog i lošeg… sve to pripisujemo svojim prijateljima i zajedničkom odnosu u koji ulažemo vreme i emocije. Pravila prijateljstva, nazovimo ih tako, prilično su jasna, ali naša očekivanja pa čak i definicija prijateljstva izvan posla i na poslu ne bi trebalo da budu ista.

     U mom poslu nije primarni cilj, da bude dobra plaća, ali je činjenica da je csinálhassam ono što mi se sviđa. Naravno, važno je za financijsku priznanje, ali ne primarno. Kad imam puno novaca, otvaram (s mojim najboim prijateljica) dvojezični vrtić u Mađarskoj u Veszprem uživo za hrvatski rukometaši, ali sad ovo je san.