Kada netko izgovori tu riječ –siromaštvo- ili te riječi –siromaštvo u svijetu-, obično mislimo na nerazvijene zemlje i na svu djecu koja si ne može priuštiti ni hranu ni vodu ni lijekove. Siromaštvo u tim zemljama velika je teškoća za koju se brinu puno organizacija diljem Europe i u cijelom svijetu. No, današnje doba smatra se gospodarskom krizom. Iako ne možemo naravno usporediti siromaštvu u nerazvijenim zemljama s novom siromaštvom u razvijenim europskim zemljama, makar možemo reči da je puno ljudi u bogataijim zemljama postalo siromašnije: ako ekonomska kriza bude trajala, u europskim zemljama će nestati kupovna moć, nezaposlenost će rasti, svi će biti u minusu sa puno kredita ili uopče neču imati kučni budžet. Kaže se da ljudi trebaju stezati remen, ali več su ga toliko stegnuli da ne mogu više niti disati.
Siromaštvo. U Africi i u drugim zemljama gdje ljudi svaki dan umiru jer ne mogu jesti, tamo su sigurno sretniji. Oni ne žive u Kaosu u kojem mi živimo, ne postoji taj konzumizam, briga o novcu,”problem” o božičnim poklonima, nevjerojatni postotak razvoda braka i mnogo drugih stvari koje mi smatramo važnom. Siromašni ljudi, ali stvarno siromašni ljudi, znači tko nema ni mobitel ni ništa drugo, su prema statistikama najsretniji ljudi na svijetu jer ništa ne očekivaju o životu, samo vjeruju u sudbinu. Oni se vesele malim stvarima i žive svakodnevni život bez da si sami sebi stvore neke probleme!
Životni uvjeti u visokorazvijenim (zemlja) zemljama su po mom mišljenju gori nego što su ljudski uvjeti u nerazvijenim zemljama gdje svaka osoba manje ima, manje troši, manje očekuje i bolje živi!