Dan svih svetih i poduzetništvo
Ljudi koji misle o pokojnicima posjećuju groblje. Oni čiste i ukrašavaju grobove zato što ne hoće pokojnicima osjećati žalost ili osamljenost. Oni ponekad pričaju s pokojnicima što se desilo u svojim životima, ili daju hranu za njih kao pokojnici su još u životu. Iako mislim da posjet groblja znači dokaz koji pokaže da oni ne zaborave pokojnike, ljudi koji ne ide u groblje isto mogu misliti o njima.
Međutim, ako ljudi nemaju vremena, kako mogu izraziti njihov osjećaj bez posjeta? Je li dobro da pitaju nekim firmovama ići groblje i dati cvijeće ili hranu? U današnje vrijeme općenito ljudi troše novac za neke usloge kad nemaju vriemena. Mislim da ponekad novac ili stvar može raditi umjesto vrijeme ili osjećaj. Ali problem je “ljudi zaista misle o pokojnicima ili ne”. Ako oni plaće novac, firme stalno čiste grobove i daju cvijeće. Ali to ne uvijek znači ljudi stalno misle o pokojnicima. Ja mislim da ne trebamo usluge ili stvari ako mi stvarno mislimo o njima. Radije trebamo imati malo vrijeme misliti o njima. Ako ljudi plaće novac i daju stvari bez osjećaja, što misle pokojnici? Ili ako imaju osjećaje o njima, firma ne može dostaviti to.
U Japanu u glavnom idemo u groblje u srednji kolovoza jer ima događaja budizma. Mi prihvatimo dušice pokopaonika s grobova i provodimo zajedno oko jedan tjedan kod kuće. Nakon toga ispratimo njih do groblje. To je japanski obićaj i ljudi ne ozbiljno rade to kao religija. Osim toga mi idemo u groblje u novoj godini ili kad imamo važni događaj kao prijemni ispit fakulteta. Budizam nema bog pa ljudi pitaju pokojnicima nešto važno.