3B
Rat
Rat u bivšoj Jugoslaviji me je uvijek zanimao, jer se puno o njemu pričalo kad sam bila mala. Sjećam se da smo pjevali pjesme posvećene Sarajevu kad sam išla u prvi razred (pjesmu pod imenom "Svi imamo brata u Sarajevu" i dan danas imam na ipodu). To je zato što je Lillehammer u Norveskoj tada organizirao zimske olimpijske igre, pa smo se na taj način solidarisali sa drugim olimpijskim gradom koji je tada bio pod opsadom.
O ratu u Hrvatskoj se u Norveškoj dosta manje zna nego o ratu u BiH. To je valjda zato što je u BiH bilo mnogo više žrtava, zbog toga što je Hrvatska danas poznatija kao turistička destinacija nego kao zemlja rata, i zbog toga što norveški političari nisu bili umiješani u mirovnim procesima rata u Hrvatskoj kao što su to bili u BiH.
Norvežanin Thorvald Stoltenberg (inače otac Jensa Stoltenberga, koji je donedavno bio premijer Norveške) bio je mirovni izaslanik UNa koji je zajedno sa Vance Ovenom 1993 godine predložio podijelu bih na tri dijela. Po tom planu, 52% teritorije BiH bi pripadalo Srbima, 30% Bošnjacima a 18% Hrvatima. Bošnjaci su taj plan odbacili, a nedavno na njegovom (Stoltenbergovom) predavanju na Sveučilištu u Oslu, na kojem sam ja bila, rekao je da je i tragično i ironično da su sve strane prihvatili skoro identičan plan (Dejtonski sporazum) dvije godine i više tisuća civilnih žrtava poslije njegovog.
Iako ima istine u tome, treba imati razumijevanja za skepticizam Bošnjaka u vezi Stoltenberga. On je bio ambasador Norveške u SFRJ i poznat po prosrpskim stavovima. U srpskim medijima su ga proglasili "našim čovjekom", što možda i nije čudno s obzirom na jednu veoma poznatu izjavu koju je dao 1995 godine u govoru za "Norwegian refugee council". Naime, rekao je da je rat u bivšoj Jugoslaviji bratoubilački, jer su "oni tamo svi Srbi koji prakticiraju različite vjere". Nakon što se pojavio snimljeni dokaz te izjave, morao se javno ispričati, ali je usprkos tome dosta izgubio na ugledu.
Sad, da li to znači da je njegovo mirovno rješenje 1993 godine bilo loše zbog te izjave, ne znam. Površno stvarno izgleda skoro isto kao Dejtonski sporazum, po kojem su Srbi sa svojim 49% dobili Republiku Srpsku dok Bošnjaci i Hrvati dijele ono što je ostalo. Bitna je razlika u tome što bi Hrvati tim planom dobili vlastiti entitet. Sa druge strane, može se reći da oni taj entitet danas u praksi imaju, jer su područja i u Federaciji jako homogenizirana (ili, da koristimo ratni termin "etnički čista"). Kako god, jedino je sigurno da za BiH, kako u ratu tako i u miru, nema rješenja koje bi sve zadovoljavao.