Poljski filmovi
Kao svi znamo kinematografija je vrlo važan dio kulture. Po mojim mišljenju filmovi su isto važni kao i literatura. Svaka zemlja ima svoju kinematografiju koja govori puno
o njezinoj posebnosti.
U Polskoj sve se počelo u 1908. godini, kada bio je snimljen vjerojatno prvi igrani film – „Pruska kultura” koji govori o germanizacji poljskih zemalja u Kraljevini Pruskoj. Većina filmova iz razdoblja prije obnove neovisnosti nažalost je nestala zbog II svjetskog rata.
U 20. i 30. godinama poljska kinematografija brzo je napredovala. Bio je snimljenih jako puno filmova, sada sa zvukom, kojih najčešća tema bila je ljubav. Bile su to
u većini naivne ali simpatične komedije, u kojim glumile prve poljske filmske zvijezde kao Eugeniusz Bodo, Adolf Dymsza, Jadwiga Smosarska ili Tola Mankiewiczowna. Film postao je tada vrlo popularan. Sve se to završilo zbog II svjetskog rata.
U prvih godinama nakon njega, u početku komunizma, poljska kinematografija bila je jako slaba i kontrolirana od strane vlasti. Snima se skoro samo filmove u stilu socrealizma, kao npr. „Przygoda na Mariensztacie” koji bio je također prvim poljskim filmom u boji.
Nakon Stalinove smrti socrealizam je pao i redatjeli imalu su malo više slobode. U tom vremenu (50. godine) počela raditi takozvana „poljska filmska škola”. Bio je to neformalan savez redatelja koji htieli su snimati malo drukčije filmove, nego bile su poželjene u socjalističkoj državi. Najpopularnije teme bile su rat i njegove posljedice. Snimale se također ironične komedije i psiholožke drame. S vrijemenom taj stil će postati poznat u Europi i svijetu, a polsjki filmovi će dobiti puno nagrada (najspektakularnji uspjeh bila je svijetska karijera Romana Polanjskog, te karijere Andrzeja Wajde i Jerzeg nominativ je Jerzy Kawalerowicza).
Druga polovina 60. i prva 70. godina karakterizira se velikom količinom ekranizaciji najpoznatijih poljskih romana (među ostalima „Chłopi“, „Pan Wołodyjowski“, „Potop“). Poslje toga, počeo se kretanje pod nazivom „kino moralne tjeskobe“, u koji uključujemo vrlo ozbiljne psiholožke i društvene drame. Najveći redatelji tog vremena su Krzysztof Kieslowski i Krzysztof Zanussi, kojih skoro svi filmovi su napravljeni na taj način. Snimljene su također velike komedije kao „Miś“, „Nie lubie poniedziałku“ ili „Rejs“. Sve je to zaustavio Martial Law ? u 1981. godini.
Nakon njega, poljska kinematografija počela biti manje ili više komercijalna. Snima se puno komedija, malo na američki način, koje postaju veliki hitovi („Seksmisja“, „Kingsize“).
Taj stil nastavlja se i nakon raspada komunizma. U današnje vrijeme snima se puno različitih vrsta filmova (skoro svih). Kao i uvijek najviše ljuda privlaču komedije, velike povjesne produkcije ili ekranizacije.
Poljska kinematografija ima puno velikih djela. Ali da ne bi bilo dosadno, htio bih sada predstaviti nekoliko ne najboljih filmova. Počet ću od tih koji ipak imaju puno ljubitelja:
Prvi je film „Wilczyca“ (1982) – najpoznati poljski horor. Redatelj je Marek Piestrak, koji je smatran najgorim poljkim redateljom svih vremena. Taj film je njegova najbolja produkcija. „Wilczyca“ je klasičan, romantičan horor stavljen u 19. stoljeću. Govori o ženi koja je vukodlakom. Zbog jako jeftinih specijalnih efekata, „Wilczyca“ je više smiješna, nego strašna. 1990. snimljen je drugi dio – „Powrót wilczycy“, još gori.
„Klątwa doliny węży” (1987) isto je djelo Marka Piestraka. Kombinira nekoliko žanrova, ali uglavnom je to avanturni film, namijenjeni poljki „Indiana Jones“. Jako teško je objasniti fabulu, ali radi se o antičkim rukopisama, azjatskim špjunama i izvanzemaljskim organizmama. Film oduvijek ima osigurano mjesto na svim maratonima loših filmova.
Sljedeča dva filma su apsolutno najgori dio poljske kinematografije. Trenutno držu rekord najniže ocijene u najvećim poljskim internetskim filmskim portalu filmweb.pl (odnosno je to 1,4/10 i 1,9/10).
„YYYrek! Kosmiczna nominacja“ (2002) je drugi dio komedije u kojoj „glume“ sudionici poljskog izdanja reality showa „Big Brother“. Nitko nije očekivao da može se napraviti gori film nego prvi dio – „Gulczas, a jak myślisz?”. Moglo je. Film je zanimljiv zbog nikakvog znanja „glumaca” o glumi i jako loših viceva.
„Kac wawa 3D” (2012) smatran je najgorim poljskim filmom s različitih razloga. Uglavnom je to jako slaba komedija, kao i puno drugih. Ipak, „Kac wawa” bio je prvi loš film koji odmah su mrzili apsolutno svi osim autora. Mislim da bili su oni previše arogantni. Prema redatelja glavni uzrok snimljenja tog filma bio je „pogledanje sisa u 3D”.