O ljudima u Hrvatskoj postoji puno stereotipa. Nekei od njih su svorili stranci a neki sami Hrvati. O tome koji su to od njih, ili su oni točni i odakle dolaze, razmišljat ću u ovim eseju.
Jedan je od poznatih stereotipa o Hrvatima je da su ležerni. Mislim da taj pogled dolazi iz iskustva stranih turista koji putuju kod obale. Život nekih Hrvata tamo može se činiti jako polak i lagan. Naravno ima takvih ljudi ali taj stereotip nije uvijek istina. Ne svi Hrvati provode život kao na obali, a i ljudi iz Dalmacije puno rade u turističkoj sezoni. Ime i sasvim suprotni stereotip, da Hrvati lako se nerviraju i lako je se posvađati s njima. I to mišljenje nije potpuno točno. Mislim da nervoznih ljudi ima ne samo u Hrvatskoj, ali svugdje. Opet, ne svi su takvi i ne možemo generalizirati.
Sljedeči je stereotip da su Hrvati jako direktni u razgovori. Taj stereotip dolazi iz života i mislim da je sasvim taočan. Hrvati će pitati nepoznatu osobu o različite osobne ili privatne stvari. Jako je to čudno za strance koji se najčešće ne ponašaju na taj način i prema v osobama koje poznaju.
Stereotip poznat i u Hrvatskoj je da Hrvati vjeruju da su velesila u svim disciplinama, najviše u sportu. Vjeruju također da njihova je zemlja najljepša. Taj pogled je u velikoj mjeri istina. Takvo je mišljenje je sigurno patriotično ali i nažalost malo naivno.
Ima također u Hrvatskoj puno autostereotipa, npr. da ne postoji sv ručak bez mesa. Hrvati jako vole meso i to je istina, ali možemo naći također vegetarijanska jela u restoranima. Autostereotip je da nemaju Hrvati nemaju posao a voze nove automobile. Mislim da je to istina. Puno Hrvata troše više nego zarađuje. Najviše se to vidi u Zagrebu.
Stereotipa ima naravno puno više od toga. Po mojem mišljenju u svakim ime zm zrno istine, ali moramo paziti i ne vjerovati u sve, jer najčešće se stereotipi temelju na generalizaciji.