My favorite movie

Moji najomiljeni filmovi

Gledanje filmova kao i kazališnih predstava je jedno od mojih hobija. Moji su najomiljeni filmovi oni koji nisu baš holivudski i ne koriste jednostavne trikove, koje zadovoljavaju sve gledalace. Najdraži mi su angažirani filmovi, dokumentarci, drame i trileri. Najčešće gledam poljske, američke, srpske i ruske filmove, ali nije to pravilo prema kojem izaberem ono što ću gledati. Poljski redatelji, koje najviše cijenim, su: Andrzej Munk (jedan od tvoraca „Poljske Filmske Škole”, pokreta koji snimao filmove preko političke propagande šesdesetih godina 20. stoljeća), Krzysztof Kieslowski i Marek Koterski, koji je poznati po seriji filmova o Jasiu Miaučinjskomu, prosječnom Poljaku, koji se bori protiv tipičnih, „poljskih” problema. Najomiljeni srpski redatelj mi je Srđan Dragojević. Poput savršenog „Ljepa sela ljepo gore”, sviđaju mi se druge njegove filmove kao naprimjer: „Mi nismo anđeli” ili „Rane”. Moj najomiljeni Dragojevićev film, drugačje od američkih popularnih prizora o ratu, ne priča o junaštvu ni jedne strane. Prikazuje on kako ljudi lako idu od prijateljstva prema mržni i kako ksenofobija i negativni stereotipi i predrasude vode k bratoubilačku ratu. Tema moralne prljavštine, laži i si., uzrok je zbog kojeg sam pogledala filmove ruskog redatelja, Aleksieja Balabanova. Najpoznate njegove filmove su: „Teret 200”, „Brat” i „Brat 2”. Naravno, nisu to prizori za sve. Oni, koji očekuju hepi end mogu biti strogo razočarani, a slike silovanja i nekažnjenog ubijanja mogu biti odvratne. Međutim, vrijedno je, ako ste zainteresirani poviješću Rusije, pogledati Balabanove filmove. Kritičari ga smatraju najznačajnijim filmskim umjetnikom od osnutka Ruske federacije. Na kraju bih rekla da o filmovima mogu pisati još dugo, jer je to zanimljiva tema.