Topic of student's own choice

Spavanje i sanjanje

Spavanje je jedna od najvažnijih stvari u našem životu. Svaki dan smo na poslu, učimo, imamo puno obaveza. Svakome čovjeku je potreban odmor. Međutim do sad nije jasno zašto spavamo. Jedan je istraživač, William Dement, rekao „Po onome što ja znam, jedini odgovor na to pitanje koji se može smatrati potpunim je zato što nam se spava” . Spavanje je univerzalni oblik ponašanja koji se javlja kod svih životinjskih vrsta, od insekata do sisara. Na primjer, životinje koje imaju manje prirodnih neprijatelja, kao što su lavovi, spavaju 12 do 15 sati dnevno, a ona sa više prirodnih neprijatelja spavaju puno manje, 4 do 5 sati na dan. Za životinje karakteristično je jedno drugačije spavanje – zimski san ili hibernacija. Eksperimentalno je dokazano da spavanje utiče na zarastanje rana kod životinja. Tijekom se spavanja smanjuje opća aktivnost našeg organizma, aktivnost skeletnih mišića, krvni tlak, disanje, temperatura. Smanja se također aktivnost mozga. Naše se mišljenje promijenja i javlja u obliku snova. Mozak je jedini organ koji ima koristi od spavanja. Producira tada serotonin- hormon sreće. Spavanje je prirodno stanje svijesti koje se izmjenjuje sa stanjem budnosti. Postoje četri faze non-REM spavanja. Započinje fazom koja se zove sinkronizirano spavanje. Nakon 90 minuta poslje tri non-REM faze organizam prelazi u prvu fazu REM. Dolazi do pokreta očiju lijevo- desno iza zatvorenih kapaka, do 50 puta na minutu, pojavljuju se i druge tjelesne aktivnosti. Velika je aktivnost moždanih valova. REM je više slična budnosti, nego spavanju. Kod studenata se vidi povećan postotak REM-a u ispitnom razdoblju, kad se pretpostavlja intenzivnije učenje. U REM fazi često sanjamo. Smatra se da čovjek svakoj noći provede u snovima oko dva sata, možemo zaključiti da više od šest godina proživimo sanjajući. Eksperimentalno je dokazano da spavači mogu vjerno opisati svoje snove kad se ih probudi za vrijeme takvog spavanja. S druge strane, nakon što mine oko pet minuta od REM spavanja sjećanje onog što smo sanjali je teže, a ako prođe deset minuta više se ničeg ne sjećamo. Ljudi koji tvrde da ne sanjaju su oni koji se ne bude odmah nakon REM spavanja, nego ulaze u novu fazu nREM spavanja. Kod muškarca se često, gotovo uvijek, javlja erekcija, što je važno za medicinu, je li impotencija fiziološkog ili psihičnog karaktera. Većina ljudi sanja stvari koje nikad nisu vidjeli. Ima puno definicija snova. Za nekih istraživača san označava nešto vizualno složeno, ima radnju i čini se realno iako može biti nelogično. Za druge to može biti samo neka slika. U 4 non-REM fazi može se pojaviti noćni strah ili hodanje. Treba razlikovati noćni strah, koji se najčešće javlja kod djece, od noćnih mora. Kad se osoba boji tijekom spavanja, može se probuditi vrišteći. Smatra se da općenito prevladaju snovi s negativnim emocijama. Većina sadržaja sanja se samo jedanput, ali ima nekoliko karakterističnih tema koje se često ponavljaju. Zanimljivo je da su snovi slijepih ljudi složeni od elemenata koji se pojavljuju kao druga osjetila: sluh, njuh ili opip. Ima vezu među spavanja i pamćenja. Postoji pozitivan efekt koji ono ima na upamćivanje novih informacija. Dugotrajna budnost može dovesti do nenormalnog ponašanja, razdražljivosti pa psihotičnih epizoda. Postoje studije o vezi između nedovoljnog spavanja i mentalnih bolesti. Dugotrajno nespavanje ima najveći utjecaj na pažnju što može dovesti do fatalnih posljedica kad na primjer vozimo autom ili koristimo neke mašine. Postoji neki fenomen koji se zove mikrospavanje. To je epizoda koja postoji zbog vremena duge budnosti. Mikrospavanje može trajati manje od sekunde do oko pola minute. Nastupa bez upozorenja i čovjek nije toga svijestan. Duži nedostatak spavanja čini osobu podložnijom utijecajima i sugestijama drugih ljudi. 1963. godine, Randy Gardner, jedan srednjoškolac, napravio je eksperiment u San Diego. Počeo je 28. prosinca u 6 sati ujutro da bi tijekom 11 dana (264 sata) postao svijetski rekorder u najdužem periodu bez spavanja. Nije mogao koristiti nikakve lijekove ni kofein. Poslje dva dana imao je probleme s koncentracijom, bio je razdražljiv. Poslje 4 dana bio je vrlo slab, a zadnjeg dana nije znao što radi. Potreba sna ovisi o osobi i mijenja se u životu. Većini odraslih potrebno je 7-8 sati spavanja kroz noć. Za razliku od njih novorođenčadi je potrebno 16 do 18 sati spavanja dnevno, predškolska Djeca trebaju 10 do 12 sati dnevno, a školskoj djeci i odrasloj djeci treba najmanje 9 sati sna. Važna je ne samo količina ali i kvaliteta sna. Spavanje isto tako utječe na raspoloženje. Kad smo umorni, loše se osjećamo, sve nas nervira, ljuti smo. Za dobar san mogu pomoći: izbjegavanje i smanjenje stresa, izbjegavanje teške hrane navečer, fizička aktivnost. Iz literature je poznat slučaj 70-godišnje žene koja je spavala 1 sat dnevno. Izvrsno se osjećala i smatrala je da mnogi gube previše vremena u krevetu. Prvi psiholog koji je snovima posvetio veliku pažnju bio je Sigmund Freud. Po njegovu mišljenju, snovi su izraz naše svjesne ličnosti. 1966 dvojica američkih psihologa upitala je studente i studentice o čemu sanjaju. Rekli su da radnja ženskih snova se obično odvija u dobro poznatim, zatvorenim prostorima, a muških na nepoznatim mjestima. Muškarci sanjaju o skupinama ljudi, žene više o pojedincima, poznatima. U muškim se snovima vidi seks, fizičku aktivnost, uspjeh, a u ženskim osjećaj, verbalnu aktivnost. Govori se da sanjanje pojedine stvari ima neko značenje u budućnosti. Postoji puno sanjarica s razčićitim tumačenjima snova. Vrlo je važno mjesto u kojem spavamo. Trećinu života smo u krevetu. Soba ne može biti jako topla ali ne može isto biti hladna. Krevet mora biti stabilan. Pokrivač ne smije biti prevelik ni prekratki. Kad spavamo zajedno s nekim, dobro da bi svatko imao svoj pokrivač. Osobe koje rade noćni rad imaju vjerojatnost za neku bolest, na primjer emocjonalne probleme, bolesti probavnog sustava ili neplodnost. Narkolepsija je pretjerana pospanost tijekom dana, često s gubitkom tonusa mišića. Uzrok ove bolesti nije poznat. Nakon produljene budnosti spava se duže, ali ne toliko koliko se prije manje spavalo. Produljuju se faza 4 nREM i REM spavanja, što pokazuje da su ta faza spavanja vrlo važna. Nesanica je problem za koji muči oko 20% populacije. Nesanica je najčešće kratkotrajna i prolazna. Mogu se razlikovati tri tipa nesanice: ljudi koji imaju poteškoću da bi zaspati, oni koji se često bude tijekom noći, oni koji se prerano probude i više ne mogu zaspati. Čemu spavanje služi nažalost ne znamo točno, ali znamo da je vrlo važno. To najbolje znaju osobe koje imaju poteškoću sa spavanjem i noćnim morama.