Stereotipi u Hrvatskoj
U svakoj zemlji postoji puno stereotipa u odnosu na religiju, rasu ili podrijetlo.
Neki od njih mogu biti simpatični, najčešće su to ovi koje imamo sami o sebi.
Nažalost većina stereotipa govori loše stvari o drugim ljudima.
Dolaze s nedostatka obrazovanja i informacija.
Hrvatska je mala država, ali svaku godinu više popularnija u Poljskoj.
Postala je turistički cilj.
S obzirom na to u Poljskoj čuje se sad puno stereotipa o Hrvatima.
Na Sreću, opčenito su to pozitivne stvari, na primjer da vole tulume, vino.
Govori se da su Hrvati ležerni, opušteni, rado plešu i pjevaju.
Slični su svim ljudima na jugu.
Od svoje sam sestre sam čula da svi imaju brkove.
Stereotipi dolaze od generalizacije i pojednostavnjenja.
Za mene je istina da su Hrvati simpatični, dobri i direktni, ali isto ovo da svi žive na kredit.
Nemaju posao, međutim kupuju novi automobili.
Isto za njih, kao i svih Slavena, ne postoji ručak bez komada mesa.
Svoj nacionalni proizvod, vegetu, stavljaju u sva jela.
Ponosni su sebi, ali to može biti dosadno.
Žele biti najbolji u svemu.
Da bismo se mogli izreći stereotipa, trebamo puno čitati, prema mogućnostima putovati.
Ne možemo prenositi svojeg vclastitog, lošeg iskustva na sve ljude.
Postoji puno predrasuda, odnosno spola.
Seksizam se pojavljuje u filmovima i reklamama.
Po mojem mišljenju treba educirati djecu.
Mladi ljudi su uvijek više otvoreni nego stariji, ali oponašaju mišljenje svojih rob roditelja.
Moramo paziti da tinejdžeri uče ovo što je dobro, upozoriti njih da morjaju upoznati čovjeka ili državu prije toga da će reći nešto bez iskustva.
Nažalost, bez obzira na to što se Europa razvija, više smo obrazovanji, imamo internet i tehnologiju, dalje postoji velika količina stereotipa i svaki dan ljudi stvaraju novi.
Dobro da ima i puno dragih stereotipa, na primjer da je Hrvatska lijepa zemlja.
Ljudi s te države mogu biti ponosni.
Međutim moramo paziti da nitko ne bude tužan zbog našeg lošeg mišljenja.