Book interpretation

 Interpretacija romana Slavenki Drakulić „ Božanska glad“

Kanibalizam nije često upotrebljavan motiv u književnosti. Mnogi ga ljudi smatraju da je to tabu, da to ne postoji. Nije to normalno da netko jede drugog čovjeka kako da je on obično meso. U povjesti se termin kanibalizam samo spominja kada je riječ o nekim plemenima iz Afrike. Slavenka Drakulić je napisala knjigu u kojoj se upotrebljava prije spomenut pojam kao izražavanje ljubavi. Poput drugih njezinih knjiga, i u „ Božanskoj gladi“ možemo naći jaku ženu koja izražava feminističku snagu. Njezina je Poljakinja rekla: „ I jest ću od njegovog tijela, da bi Jose nastavio živjeti u meni. Bit ćemo jedno. U duhu i u tijelu.” Priča je o ljubavi koja u želji za sjedinjenjem s voljenom osobom postaje u stvari ubojstvom na grozan način. Zanimljiv je način na koji je ovu povijest stvorila Drakulić. Samo od početka sam sumnila da je Poljakinja pojela svojeg Josea. Osim toga postoji retrospektivni prikaz prethodnih događaja. Čitajući knjigu znamo od početka da je Jose umro, ali saznavamo što se dogodilo prije njegove smrti. Radnja je složena od sadašnjih i prošlih događaja. Na taj način upoznavamo Teresu i njezine razloge ubojstva Josea. Cijela je radnja stvorena kao priča koju predstavlja glavni lik. Što se tiče naslova, Drakulić nije ga odabrala slučajno. „ Božanska glad“ je naslov knjige koju je čitao Jose kada se susreo s Teresom. Osim toga Poljakinja je mislila da kanibalizam je nekakvo približavanje Bogu, onda Njegove je riječi „Jedite od moge tijela“ razumijela u doslovnom smislu. U knjizi je glavni lik Poljakinja koja je živjela u New Yorku tri mjeseca. Tijekom svog boravka je upoznala zgodnog Brazilca, Josea. On je bio doktorant na sveučilištu u New Yorku. Sve se jako brzo počelo. Oni su bili oboje stranci, što ih je odmah zbližio. Imali su zajedničke iskustva – strah pred nepoznatim gradom, želja za povratkom u svakodnevnicu i čežnja za svojom zemljom. Dobro je bilo da govorili na univerzalnom jeziku, koji je bio engleski. Proživjeli su zajedno samo 76 dana,ali njihova je ljubav bila jaka i intenzivna. Poljakinja je htjela zadržati Josea samo za sebe. Sve je bilo izvrsno, živjeli su zajedno, stanovali u istom stanu iz kojeg su rijetko izlazili. Malo su pričali o svojim prijašnim životima. Teresa je znala da njezin ljubavnik ima u Brazilu ženu i dijete, ali za njih New York je bio posebni svijet gdje nitko im ne može smetati. Teresa se nije osjećala kao ljubavnica, za njih je najvažniji bio trenutak kada su zajedno. Zbog toga da njihova su podrijetla bila različita, njihova se veza temeljila na tjelesnosti. U knjizi ima puno riječi koje ukazuju takvu vrstu osjetila, a to su: dodir,miris ili tijelo. Jedenje je postao njihovi zajednički ritual. Teresa je kuhala hranu koju kasnije su uvijek zajedno jeli, ponekad hraneći se uzajamno. Nisu uopće mislili o budućnosti. Sve se počelo mjenjati kada je Jose dobio poruku da njihova žena dolazi u SAD i hoće se susreti s njim. To je bio trenutak kada su ljubavnici počeli razumjeti da svijet nije samo za njih dvoje, da Jose ima drugi život u Brazilu, a Teresa u Varšavi. Taj je trenutak bio početak krize njihove vezi. Tijekom vremena su počeli samo misliti o kraju boravka u SADu. Jose je pao u depresiju i samo je sjedio kod kuće. Poljakinja je počela misliti o rješenju njihovog problema. Na početku njihove veze se čudila kanibalizmu, nije mogla shvatiti kako je to moguće pojesti nekoga. Na kraju je izmislila da je to jedini izlaz iz njihove situacije. Ironično je da to je bio Jose koji se specijalizirao u toj temi. Kada su shvatili da nikako ne mogu biti zajedno Teresa je odlučila da će riješiti njihov problem. Upitala je Josea je li bi pojeo nekoga drugog u slučaju kad to bi bila njegova jedina hrana, a on je odgovorio da ne bi. U tom je trenutku žena shvatila da ona je jača psihički i da ona mora izmisliti riješenje. Voleći Josea ,odlučila je da jedina dobra za njih odluka je upotrebljenje kanibalizma. Tereza je puno razmišljala o tome i došla je do zaključka da pojednje Josea bit će poistovjećenje s njim za uvijek. On bude u njoj do kraja njezinog života, onda stalno budu zajedno. Teresin je plan bio izmišljen do kraja. Prvo je počela planirati kako će se riješiti ostalih djelova tijela. Konačno ih je raznijela po New Yorku jer to je bio grad njihove ljubavi. Osim toga je htjela da Jose ostane tamo gdje su bili sretni i imali svoj zatvoreni svijet. Teresa se ljiepo pripremila. Prije nego što je kupila pilu za drvo, imala je sumnju. Tog je dana u svojem stanu našla dio Joseove dokumentacije. Taj je članak govorio o slučaju Japanca koji je u Parizu ubio svoju djevojku pa izrezao ju je na dijelove, odvojio meso od kostiju i stavio ga u frižider. Činjenicu da je taj tekst našla Teresa , shvatila je kao znak. Dan nakon što je pročitala taj članak, Poljakinja je odmah osjetila olakšanje. Nije više mislila o smrti Josea, nego je razmišljala kakvog će biti okusa kada ga pojede. Brazilac je potkraj života bio bolestan, ali ne na medicinski način, nego psihički. On nije bio u stanju izmisliti riješenja njihove situacije pa se razbolio od bespomoćnosti. Teresa nije smatrala da će ubiti Josea, samo je shvatila da bit će kirurg koji operira. Nije ga prestala voljeti, nego je njihova ljubav prošla na neku drugu razinu koju je razumijela samo Teresa. Kad je ubila Josea dajući mu tablete za spavanje, počela ga jesti. Prve je odrezala jagodice na prstima, što je bilo njezino omiljene dio Joseovog tijela. Pojedenje njegovog mesa je bio za Teresu poput rituala koji je trebala. Željela je potpuno posjedovati Josea,a onda se to ostvarilo. U ovim se trenutku završio ljubavni akt te počeo riješavanje se tijela. Za Teresu mesni ostatci nisu bili Jose, nego prtljaga koju mora baciti negdje gdje nitko neće je naći. Uspješno završivši svoj posao, pročišćila je sav stan kao profesionalna mafijška spremačica. Odletjela je u Poljsku misleći samo o prelijepoj i savršenoj ljubavnoj povijesti koju je proživjela nekada u Americi. „ Božanska glad“ je knjiga koja sasvim ukazuje feminističku manifestaciju ženske snage. Mala Poljakinja koja je u životu bila silovana, na svojim putu života u SADu je upoznala ljubav života i ga pojela. Sve to ukazuje snagu žena koje proživjele nešto loše poput silovanja. Veza Terese i Josea je bila komplicirana i zatvorena na svijet. Brazilac nije mogao naći riješenja, ali Poljakinja je pokazala pravu snagu žena i riješila je njihovi problem na svoj vlastiti način. Činjenica je da će samo ona imati koristi od svojeg postupka. Njezin ljubavnik nije ništa predosjećao što ukazuje običan stereotip o muškarcima. Kad je Teresa kupila pilu da poreze tijelo Josea to je isto oblik snage žene koja zna kako se baviti stvarima za muškarce. Cijelu se knjigu lagano čita što znači da obraća pažnju čitatelja. Slavenka Drakulić je napravila vrlo zanimljivu priču o ljubavi s elementima odvratnih opisa rezenja ljudskog tijela, što je ipak interesantno i intrigantno. Unatoč tim neugodnim opisom jako bih preporučila tu knjigu jer je izuzetna i zagonetna.