Travelling

Riječ putovanje može se tumačiti na dva načina, riječ o putovanju u smislu fizičkog kretanja koje ima svoj ostvareni cilj te o putovanju koje ima više duhovno značenje. Obije su vrste putovanja prisutne u svakodnevnom životu čovjeka, kroz putovanja koja su imala različite ciljeve, ljudi su počeli istraživati, na početku svoju najbližu okolinu, pa poslije udaljene krajeve. Zahvaljujući znatiželjnosti koja se izražavala u putovanjima čovjek je postigao zaobići cijelu Zemlju i istražiti ono što nudi nam priroda. Radi putovanja ljudi su počeli razumijeti prirodu i pokušavali živjeti u skladu s njenim snagama. Slučajna putovanja su ponekad vodila do otkrića koja su imala za ljudskost prijelomno značenje, na primjer Kolumbovo otkriće Amerike. Budući da putovanja imaju što dalji doseg, u ovo su vrijeme ljudi počeli putovati u svemir – zatim riječ putovanje obiluje u značenja povezana s istraživanjem, otkrivanjem nepoznatoga, kretanjem. Obično, prva misao koja se pojavljuje kad je riječ o putovanju, jest izlet ili duže vrijeme u kojem je čovjek inače na putu. Osobno za mene je zanimljivo kako puno možemo iščitati uzimajući u obzir ljudske preferencije što se tiče putovanja. Nemam pojma postoji li vrsta psihologije koja se time bavi, ali meni se čini da ono što biramo može puno reći o nama. Ima ljudi koji onako obožavaju putovanja, ima takvih koji mrze promjene i baš ih izbjegavaju. Normalno da nismo svi isti, nekima su baš potrebna nova iskustva, kad drugi više trebaju osjećaj sigurnosti i mira. Sve to se može naravno mjenjati tijekom života, stariji ljudi obično traže mjesto koje im nudi tišinu i osjećaju prema njemu psihičku privezanost. Ja bih se više sad fokusirala na onim koji baš vole putovanja. Prva je vrsta ljudi koji ovako vole ležerna putovanja, koji plate turističkoj agenciji dogovorenu količinu novca i očekuju se odmoriti od svakodnevnih problema. Rekla bih da to predstavlja najpopularniju formu putovanja 21-og stoljeća. Nažalost, meni se to, u većini slučajeva, čini bezvezno i nema u cilju otkrivanje novih kultura i mjesta. Znam da se ljudi trebaju opustiti, ali najčešće mjesto koje biraju ne zanima ih u kulturnom smislu, nego privlači ih samo kao turistička destinacija – to jest da ima more, plažu, udobno vrijeme i dobar hotel. Sve sam to promatrala radeći cijelo ljeto s poljskim turistima u Crnoj Gori, i neka njihova ponašanja činila mi se nezamisljiva. Kao primjer bih spomenula obroke, koje su se predstavljale u većini kao hrana koja se obično pravila na tom području. Jelo je bilo okusno, svježo, pripremljeno od lokalnih voća i povrća, a poljski su turisti zahtjevali baš ovakve obroke koje obično jedu kod kuće (juha od rajčica, juha od kiselih krastavaca, bečki odrezak). Ovu bih vrstu putnika pripisala skupini koja ne voli baš prava putovanja nego tretiraju kao produženje odmora u svojoj državi. Sve što ih čeka na licu mjesta je prije dogovoreno, a svaka mala promjena je tretirana kao greška u ugovoru između mušterije i turističke agencije. Ja putovanje povezujem s otkrivanjem nečega novoga, žudnjom za avanturom. Mislim da dostupnost, raznolikost ponuda i lakoća s kojom možemo pristupiti nekom turističkom aranžmanu, ubila je u nekim ljudima duh pravog putnika. Sve u svemu turista 21-oga stoljeća ne bih nazvala putnikom, u pravom značenju te riječi. Putnik u ovom pravom značenju je osoba koja čezne za avanturom, ne zna što očekuje i stvarno želi se upoznati s lokalnim stanovništvom i kulturnom baštinom. Znam da u vrijeme kad se avion bukira par mjeseci prije i kad sve treba planirati , postoji još u nekim ljudima žudnja za avanturom. Neki od njih izdaju knjige u kojim opisuju svoja putovanja (u Poljskoj najpoznatiji su likovi Wojciech Cejrowski,Beata Pawlikowska i Martyna Wojciechowska) a tim činom ispiriraju druge da počnu u vrijeme žurbe i trci za uspjehom tražiti malo vremena za nešto privlačno nepoznato . Postoji još drugo značenje riječi putovanje, a to je put u prijenosnom, metafizičkom smislu. Put može značiti cijeli ljudski život u cijelini, a to označava da je čovjek biće koje je u prilici odabrati neki put koji mu odgovara tijekom života. Putovanje može se također odvijati unutar čovjeka, može on odlutati mislima negdje daleko ili doživjeti nešto unutar sebe. Artistička djela koja stvara čovjek su uvijek rezultat putovanja koje čovjek doživljava u svojoj duši, a ono što je očito za sve, to jest stvaralaštvo, uvijek je samo pokušaj cijelokupnog doživljaja putovanja po vlastitom umu umjetnika. Što više, takva putovanja nikad nisu ponovljiva, jer ne postoji druga inačica već doživljenog iskustva. Što se tiče putovanja, smatram smatram pripadnikom druge vrste putnika, to jest više me zanima putovanje ovako neplanirano nego komercijalno s već dogovorenim aranžmanom.