War

Prvi doživljaj koji mi pada na pamet kad mislim o ratu je činjenica što srećom, nemam osobnog iskustva u ovoj temi. Zadnji napad na Poljsku izvršio se tijekom Drugog svjetskog rata, pa sjećaju ga se još moja baka i djed. Rođena sam na području gdje je on zaista počeo, to jest blizu Gdanjska. Početkom Drugog svjetskog rata smatra se datum 1. rujna 1939. godine u 4.45 sati, kad je njemački bojni brod Schleswig-Holstein počeo ostrijelivati poluotok Westerplatte. Svake godine, 1. rujna, s početkom školske godine obilježava se dan u kojem je počeo Drugi svjetski rat. Naravno, kroz godine, nakon završetka rata, postojala je mržnja i mrskost prema Njemačkoj i Rusiji. Čini mi se da u zadnje vrijeme bukvalno su nestale predrasude u odnosu na Njemce. Puno Poljaka radi u Njemačkoj zbog jače ekonomije te zemlje, a na Baltičkom moru ima puno njemačkih turista, pretežito penzionera. Može se reći da događaji iz Drugog svjetskog rata su već predane zaboravu, a odnosi između Poljaka i Njemaca su na visokom nivou. Drukčija je situacija u odnosu na Ruse, već godinama traje mali rat između Poljaka i Rusa. S Rusima „rat” je trajao duže, jer smo im još podlegali za vrijeme komunizma. Unatoč tome što su obije nacije slaveni, ne možemo se međusobno dogovoriti, a mržnja je vidljiva i do dan danas (primjerice, uzimajući u obzir sukob koji se pojavio nakon pada aviona s pojskom vladom na području Rusije). Pošto ne volim temu rata i mogu postati samo posmatrač i osoba koja sluša ratne uspomene sa strane, ne želim raspravljati ili izražavati svoje stavove što se tiče teme raspada bivše Jugoslavije. Ne mogu ocijenivati i komentirati ako nisam doživjela rat osobno. Od činjenica ili povijesnih točaka više me zanima sociološki aspekt vezan uz uspomene običnih ljudi koji nisu imali nikakav utjecaj na ono što se zbivalo tijekom rata. Zato posebno cijenim knjigu Miljenko Jergovića „Sarajevski marlboro” koja na nenametljiv način uvodi čitatelja u temu rata i pokazuje zbivanja od strane običnih ljudi. Knjiga se sastoji od slučajnih emotivnih priča pojedinih osoba. Rat ne mora biti jednostavno loša tema, jer o njemu može se raspravljati na metaforički način. Postoji pjesma koja govori o ljubavnom ratu – S.A.R.S. „Ratujemo ti i ja”, gdje svakodnevne svađe ljubavnika su uspoređene s ratom. Je li ljubav rat – za mene odgovor na to pitanje je jednostavan, pošto ne postoji dvoje ljudi koji se slažu u svemu. Uvijek moraju doći do zajedničkog konsensusa. Mislim da pjesma ne govori o svađi koja potiče da se ljudi rastaju ili počinju međusobno mrziti, već o svakodnevnom prepiranju s ciljem podržavanja ljubavi i zanjimanja drugom osobom. Takve male svađe imaju svoj neponovljiv čar, jer nakon svakog rata dolazi poželjan mir. Mir ponovno spaja ljudi i učvršćava vezu među njima. Rat je nešto najgore što se može desiti čovjeku tijekom života, što može biti uzrok najvećih ljudskih tragedija, smrti najbližih i psihičkog stradanja. Srećom, postoji još drugi način razumijevanja savakakve riječi u kojem može se ublažiti pojam, a rat tretirati kao jedna slatka svađa dvaju zaljubljenika.