Skipping the queue line

Živimo u svjetu koji se jako žuri sa svim. Sa druge strane u svakoj jednoj državi postoju institucije u kojin zaposlenici se nikako ne žure, a to može biti pošta, banka ili policija. Trošimo tamo puno vremena. Znam također da većini ljudi riječi ''čekati u redu'' stvarno ide na živce, a još gore ako momislimo da netko prelazi preko ovog reda.

Postoje dva mišljenja o tome kako bismo trebali se ponašati u ovoj teškoj životnoj situaciji čine je čekanje u redu. Jedan kaže da bi bilo lijepo, ako bismo dali prijednost trudnicama, invalidima i starijim ljudima. Drugi argument kaže da svi imamo svoje razloge za to da pređemo preko reda, zbog toga svi moremo čekati, jer teško odlučiti tko je u težej situaciji.

I jedni i drugi imaju svoju istinu, no samo ne razumijem nekih stvari, zašto trudna žena i invalid su smatrani kao jedna grupa ljudi? Zašto mislimo da starije osobe uvijek se osječaju gore, nego mladi? Dajmo na primjer situaciju u kojoj u jednom redu čeka momak sa slomenom nogom, trudnica i starija žena koja nije energetična kao mlada cura, ali je imala toliko snage da je stigla na npr. poštu. Tko u onom trenutku trebao bi prvi prođi preko reda?

Iz mojeg iskustva čekanje u redu uvijek najgore izgleda kod liječnika. Što najgore, jako sam iznenađena ponašanjem starijih ljudi koji stvarno vode neku bitku, tko je prvi, koja uopće nema smisla. Ovo iskustvo naravno imam iz Poljske i ne znam da ovaj način ponašanja ovisi od mentaliteta poljaka ili starih ljudi koji gledaju samo na sebe. Mislim da to trebao bi promjeniti. Svi imaju neke hitne životne situacije, svi mogu biti lošeg zdravlja i to ne ovisi od godine u kojoj smo se rodili.

Moramo biti fleksibilni i pažljivi, probati u svakodnevnom životu biti više simpatični i otvoreni na ljudi. Ako željet ćemo zrozumjeti ostalih oko nas i pokažemo više empatije nitko neće imati problema s prolaženjem preko reda ili s odlučenjem tko slučajno ima težiju situaciju.