Book interpretation



Slavenka Drakulić "Božanska glad"

Slavenka Drakulić je poznata i cijenjena hrvatska književnica i publicistkinja. Rođena je 4. srpnja 1949. u Rijeci, a trenutačno živi u Švedskoj, u Stockholmu. Drakulić je studirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na kojim je 1976. završila studij komparativne književnosti i sociologiju. Kad je završila studij, bavila se novinarstvom. Od 1982. do 1992. je Slavenka Drakulić bila novinarka u novinama "Start" i "Danas", a glavna je tema njezinih članaka bio feminizam pa Zagreb i hrvatska suvremena stvarnost. Zbog telefonskih prijetnja i uništenja njezine imovine je Drakulić napustila Hrvatsku. Kasnije je pisala članke za strane časopise i novine kao, npr. njemački "Frankfurter Allgemeine Zeitung", danski "Politiken" ili američki "The Nation". Njezin je prvi roman bio "Hologrami straha". Taj roman otvara ciklus autobiografske i biografske proze u koji se isto uključuju romani "Mramorna koža", "Božanska glad", "Kao da me nema", "Frida ili o boli". U autobiografski dio njezine stvaralaštva pripadaju novinske članke, eseje i priče. U romanima je Slavenke Drakulić glavna tema žena i žensko tijelo koje je promatrano i opisivano izvan i unutra i koje je često u krajnim stanjima. Osim toga Drakulić u svojoj prozi piše o ljubavnoj strasti ("Mramorna koža"), jačim i neobičajnim odnosima između žene i muškarca ("Božanska glad"), okrutnosti rata i njegovim žrtvama, bolesti ("Hologrami straha") ili kanibalizmu. Važan je dio njezinog stvaralaštva feministička publicistička djelatnost. Njezina se publicistička karijera počela od zbirke feminističkih eseja "Smrtni grijesi feminizma" (1984.) koja je kultna knjiga hrvatskoga feminizma. Slavenka Drakulić ima svoj karakterističan publicistički stil koji obuhvaća polemićki kontekst i određene teme, npr. feminizam i hrvatska stvarnost posebno nakon pada komunizma. Drakulić piše o ljudskim životima, o tome kako ljudi žive i što se u tim životima događa. Njezini su najpoznatiji romani u posljedne vrijeme romani koji se bave ratovima na Balkanu. Jedan je od tih naujspješnijih romana "Oni ne bi ni mrava zgazili" koji govori o ratu i njegovim posljedicama na život pojedinca i odnosima izmeđeu zločinca i žrtve. Uspjeh je isto doživjela knjiga "Tijelo iz njenog tijela" koja govori o doniranju organa ili "Kao da me nema" u kojoj Drakulić prezentira zločine protiv žena tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Bibliografija: "Smrtni grijesi feminizma","Hologrami straha", "Mramorna koža", "Kako smo preživjeli komunizam", "The Balkan Express", "Božanska glad", "Cafe Europa", "Kao da me nema", "Oni ne bi ni mrava zgazili", "Sabrani romani", "Sabrani eseji", "Tijelo njenog tijela", "Frida ili o boli", "Two underdogs and a cat", "Basne o komunizmu", "Optužena". Jedna je od njezinih knjiga "Božanska glad" koja načinja temu kanibalizma, ljubavnoj strasti i opasnoj vezi muškarca i žene. Taj roman predstavlja povijest jednog para. Glavni su likovi Poljakinja Tereza koja radi kao asistentica u Institutu za književnost Varšavskog sveučilišta i Brazilac Josè koji je pisac i predavač na fakultetu. Tereza i Josè su se upoznaju u jednoj knjižnici u New Yorku gdje su došli iz svojih zemalja zbog stipendija. Tereza je trebala skupljati podatke za doktorat o metafizičkim pjesnicima, a Josè se bavio knjigom o padu aviona u Andama. O likovima znamo i druge stvari. Znamo da je Tereza odrasla u umjetničkoj obitelji, a zbog toga da je njezin otac bio glazbenik Tereza je kao dijete puno putovala po svijetu. Osim toga je tijekom svog života imala nekoliko veza i odnosa s muškarcima koje su vjerojatno imale utjecaj na njezin odrasli život. Josè je prije dolaska u New York živio u Sao Paulou u kojim je ostavio ženu Ines i sina Felippea. Potkraj je romana Ines u drugom stanju, ali Josè zbog smrti nikada neće upoznati svog drugog djeteta. Poslije prvog sastanka u knjižnici Tereza i Josè jako brzo postaju ljubavnici, a njihova je veza glavna tema cijelog romana. Ćitajući knjigu, možemo saznati da ta veza ima snažan utjecaj na likove, a njihova je ljubav tako jaka da su njezini rezultati tragični. Ljubav je Tereze i Josèa od početka bila jako moćna i intesivna, a kasnije imala i destruktivan karakter. Zbog je Josèa Tereza prestala pisati poeziju i doktorat pa izgubila je kontakte s prijateljima. Riješila se toga što je voljela jer je htjela biti bliže svog ljubavnika. Možemo reći da je ta veza bila kao zatvoreni sistem u kojim jedno izolira drugo od vanjskog svijeta. U romanu je i drugi nit koji se snažno povezuje s glavnim likovima i motivom kanibalizma. Taj je nit pad aviona u Andama. U nesreći je poginuo nekoliko ljudi, a ti koji su preživjeli morali odlučiti: je li mogu pojesti svoje prijatelje koji su poginuli da bi sami mogli preživjeti ili je to nesuglasno s krščanskom vjerom? Poljakinja i Brazilac od početka znaju da njihova veza ne može trajati dugo, ali također znaju da se ne žele nikada rastaviti. Trude se naći neko rješenje, ali to nije lagano. Josè zna da ne može ostaviti ženu i sina, ali isto ne želi ostaviti Terezu. Nažalost muškarac nije u stanju odlučiti što on i Tereza moraju napraviti u takvoj situaciji. To Tereza konačno postaje osoba koja mora odlučiti kakva bit će prošlost te veze i što će se s njima dogoditi. Poljakinja od početka zna što treba napraviti, ali još ne zna na kakav način. Zatim ima nekih situacija koje čine da sve postaje jasno. Jedna je od takvih situacija kada Teraza nailazi na članak koji govori o nesreći u Andama i o tome da ti koji su preživjeli pojeli svojih prijatelja. Tada žena zna što treba napraviti. Zna da ne postoji bez Josèa, a njezina je bila jedina želja da bude s njim. Jesèova je smrt bila jedina mogućnost da budu zajedno. Tereza je ga napila i podmetnula mu je tablete za spavanje. Zatim ga je zadavila jastukom da ima sigurnost da je muškarac mrtav. Na kraju ga je pojela. Za nju je to bila jedina mogućnost produženja zajedničkog života.