Problematika stajanja u redu
Dosta mi je kad samo začujem riječ ''red''. Mislim da neću nikoga uvrijediti ovom rečenicom jer valjda nitko ne voli čekati u redu. Zašto imamo stime tako veliki problem? Zašto danas iz
Danas stajanje u redu je jako neugodna nužnost i samo pomisao na to čini da se ljutimo. Ulazimo u čekaonicu s lošim osjećajem prema ljudima i s nedostatkom strpljivosti. Naravno svi smo još uvijek ljudi i pokušavamo nadvladati zlost jer svi smo u istim položenju i nitko za to nije kriv, ali što ako netko od nas misli da je važniji i pokušava ući preko reda?
Prema prvom, spominutom u zadatku stavu trebali bismo pustiti ljudi budući u posebnoj situaciji. Ova se regula može lako poštovati pod uvijetom da ljudi nas ne varaju. Puno sam puta vidjela žone u zlatnoj dobi života koje su imale puno energije, bile su potpuno zdrave, a očekivale da prođu preko reda samo zato da su stare. S druge strane bolje bi bilo pustiti stariju baku da bi na nas umjetno ne kašljala, a majke s djecom da bismo ne morali slušati ovoj buki koju malo djete zna napraviti.
Ako bismo poštovali drugi stav, sigurno bismo izbjegli situacije u kojima neki ljudi bez razloga misle da imaju veće pravo ući bez čekanja, ali tada bismo napravili štetu ljudima koji stvarno ne maju snage provoditi u čekaonici dugo vrijeme. Kada tražimo primjer ukršenja prava o čekanju u redu – evo ga u Poljskoj! Možemo reci da svađanje se dok čekanja u redu sve jedno trgovini kod lječnika naši uradiu sport. Sva sreća se ovo promjenjuje (možda je to čudno) ali mlađi ljudi su pametiji i strpljiviji nego stari. Sjećam se kad čekajući u redu u trgovini krenula sam glavu prema papiru s informacijom o popustu i ovu je priliku iskoristila ''bolesna'' i ''jadna'' baka koja je brzo ušla ispret mene.
Po mojim mišljenju treba tražiti zlatni mjeru. Ako vidim da je netko bolestan i jako mu je težko dugo čekati – naravno da ga pustim. S druge strane kada vidim da netko će prevariti, ignoriram ga i ne dozvolim da ođe preko mene.