Samoliječenje
Ako želimo odgovoriti na ovo pitanje, bilo bi dobro razmotriti je iz dvije zainteresirane strane. Prva je proizvođač, druga potrošac. Počinjemo s potrošcem odnosno s običnim čovjekom. Što za mene znači da jednako u Poljskoj i Hrvatskoj tržište počina biti preplavljeno OTC preparatima? Ako imam prehladu, najčešće odlučujem ići odmah u ljekarnu umjesto da idem k lječnikovi zato da stignem uzeti lijekove i vidjeti prve pojave lječenja prije što dogovorim sastanak kod lječnika. Čekanje u redu, sastanak i Dodatno ne prijeti mi da dobije mi lječnik propiše skupe ljekove koje su prejake za blagu tegobu i mogu narušiti moj imunitet. Dakle ovi OTC ljekovi stvarno omogućuju samopomoc, i olakšavaju život, samo je nužno čitati njihove upute.
Iz strane farmaceutske industrije sve ovo ne izgleda tako lijepo, jer bi ona ne ona potiče stil života u kojem ljudi misle da mogu biti lječnici sami za sebe. U tom slučaju ljudi sami odlučuju za s odgovaraju za sebe i može se dogoditi da će brati ljekove za izmišljene bolesti ili proforma. I ovdje počina interes i zarada farmaceutske industrije. U medijima se nude preparate skoro za sve nedogodnosti. Ljekovi se reklamiraju isto kao slatkiše. Ako bi ovo davalo toliko novca, oni bi rado tvorili težke preparate dostupne samo za receptu ali je jeftinje proizvoditi lakše preparate (za koje nisu potrebne takve količine odobrenja kod ministarstva) kojima mogu preuzeti cijelo tržište i dospjeti do svih ljudi umjesto dobivati potrošače kroz lječnika.
Dakle ispostavlja se da sve to može biti manipulacija farmaceutske industrije, a ovo da obični ljudi imaju od toga neke prednosti je samo dodatna pojava, bitno da su kod nas uvriježili mišljenje da se lječnika podsjećuje jedino u groznim situacijama a ako imamo bilo kakve poremećaje na primjer spavanja, probave ili gubimo kosu, možemo bes problema otići u ljekarnu i tamo dobiti divne ljekove za koje, istinito govoreći, ne znamo kakav zaista utjecaj imaju u našem biološkom sustavu.