Internet je velika mahina i najutjecajnija vrsta medija koja ima relevantnu moć.
Nažalost previše ljudi ima osjećaj da može sve jer zbog privatnosti i anonimnosti neću snositi nikakve konsekvencije svog ponašanja.
Dodatno korisnici ne poistovjećuju svoje tvrdnje (koje javljaju na internetu) s time što zapravo misle.
Što se tiče mene, u principu rijetko pišem nešto na forumovima jer sam svjesna da neću dobiti nikakve vrijedne informacije.
U sadašnjem svijetu postoji nažalost jedno pravilo i nepismena suglasnost među korisnicima da na internetu se treba sukobljati i kriticirati sve što je objavljeno na stranicama.
Većina internauta upotrebljava vulgarizme, gramatično nepravilne riječi s hrpom grešaka što više rijetko se odgovara na pitanja a umjesto toga piše se nešto, što nema ništa zajedničko s osnovnom temom.
je što je nepodnošljivo za mene.
Ovaj stv način pisanja je za mene nepodnošljiv jer nikada ne mogu ništa naći.
pitanje želim utipkati recept na kolač a dobivam promiotba tvrtke, gdje mogu kupiti njihov kolač ili javlja mi se knjižara s knjigama o brašnu.
Općenito imam najveći problem s pisanjem mali mailova za moje profesore.
Najčešće šaljem poruke s privitke i obavezno u tom slučaju informiram dobitnika poruke što ću mu poslati.
Uvijek se trudim sadržavati sve informacije u najkraćoj poruci da ne bih bila dosadna.
Po mojem mišljenju uvijek treba obraćati pozornost na griješke i pravopis.
Nema razlike za koga pišemo poruku, je li to naš prijatelj ili profesor.
Veoma često dodajem neke linkove iz youtube-a ili e-knjigu.
U tome naziram sljedeći problem – kršenje autorskih prava.
Ova je stvar komplicirana i ne mogu se jednostavno odlučiti kakvo je moje mišljenje o tome.
S jedne strane znam da preuzimanje glazbe ili filmova iz nekih stranica nije prema zakonu.
ali s druge strane u Poljskoj (isto u Hrvatskoj) cijene Cd-a ili knjige nisu povoljne.
U rezultatu ne mijola bih sebi priuštiti kupnju knjige tako često.
Ponekad koristim ulomke filmova na prezentaciji na faksu kršeći zakon.
Najviše me idue na živce komercijalne lance i njihova sveprisutnost.
Obično izbrišavam sve te poruke bez čitanja.
Nakon nekoliko godina navikla sam na sve ove promiotbe, na njihovu prisutnost.
Općenito mislim da trebamo poštovati internetska pravila, trebamo pisati poruke bez grešaka.
ne možemo utjecati na druge i narediti im da ne pišu sve ove gluposti.
Ove promjene moramo napraviti mi sami i od toga trebamo pokrenuti.
Međutim nemojmo misliti da možemo sve jer niko nas neće osuđivati jer pišući na određene načine ostavljamo svoj trag na svijetu i stvaramo način mišljenja o našoj generaciji.