Media

Uloga medija Nedavno zaokupilo me je pitanje kakvu ulogu imaju medij u našem životu. U sadašnjem svijetu mediji kreiraju način života. Okružuju nas i bombardiraju nas iz svih strana novim podatcima. Sadržaj uopće nije bitan. Najbitnija je forma i količina. Svi reporteri i novinari zbilje dobro poznaju ljudsku psihu i tvore novine na pametan način. Prosječne novine privuče nas glupim obavjestima o glumcima, pjevačicama i njihovim privatnim životu. Sudbina drugih postaje našom jer je zanimljivija i šokatna. Ljudi prije svega obračaju pozornost na slike a što piše ispod njih ne igra nikakvu ulogu. Nažalost funkionira jedno pravilo, što manje to bolje. Što se tiče televizije, ima još veći utjecaj na društvo. Stvara brojne iluzije, daje nam osjećaj sigurnosti. Pruži nam sve, što trebamo a od toga, što nam nije potrebno postajemo ovisni jer predstavlja nebitne gluposti na svojevrstan način. Televizija je velika mašina, koja spaja sve društvene slojeve. Svatko može naći našto za sebe. Ljubtelji politike mogu gledati cijeli dan i cijelu noć vjesti, kuhari vodiče kroz sorte krumpira a pristaše glazbe nalaze emisije o svojim omiljenim bandovima. Sve je to prihvatjivo zbog činjenice da možemo pobjeći od stvarnosti. Zaboravljamo o svakodnevnim problemima i nenadano, uključujući TV naziramo drugi svijet, možemo ga posjećivati bez ograničenija. S jedne strane trošimo vrijeme na bezvrijedne serije ali s druge strane pametni ljudi, koji znaju se odoljeti besmislenim filmovima, mogu naći zanimljive dokumentarce ili kazališne predstave. Nemogu jednostavno postaviti tezu da mediji imaju samo negativni utjecaj na naš život. Svugdje vlasnici velikih korporacija traže novac i bore se samo za svoje džepove. Stvaraju dojam da to mi biramo i možemo gledati što želimo ali to baš mi smo žrtve njihovih odabira. Moramo biti toga svjesni da bi televizija ne postala našim bijegom od stvarnosti. Od desetak godina bijelodano najutjecajnija vrsta medija za mlade ljude je internet. Sada postoji pitanje zbog čega. Prvo, zbog nestanja granica između vrsta publikacije. Internet uključuje sve komponente prethodnih medija, to jest, govor, pismo, filmove, slike. Drugo, imamo pristup do toga svega stalno. Ne trebamo čekati novo izdanje časopisa ili film. Što više internet pruži nam anonimnost. Nitko nas ne okrivljava, nitko ne sudi nas za naše ponašanje. Ne trebamo snositi nikakve konsekvencije svojih postupaka. U rezultatu možemo postati posve drugi ljudi. Što se tiče mene, ne bih mogla živjeti bez interneta. Ima mana i vrlina takvog života. Trudim se ne gubiti vrijeme gledajući slike ili čitati glasine. Stalno tražim nešto, zbog čega mogu unapredovati, savladati nove vlaštine. Na primjer gledam puno filmova radi učenja hrvatskoga jezika. Putujem po svijetu koristeći google earth ili tražim novi glazbu. Najviše mi ide na živce način kreiranja stranica s dnevnim novinama poput dnevnika ili nekih poljskih. Prije tjedna htjela sam naći neke mjerodavne obavijesti iz Poljske i našla sam stotinak pametnih nesreća, tračeve o poljskim sportašima. Prvo vidim samo sliku i naslov koji nema nikakvu vezu s cijelim tekstom. Općenito mediji daju nam puno mogućnosti ali trebamo se čuvati i razlikovati život od toga što vidimo na internetu. Moramo biti svjesni velikog utjecaja i snage multimedija jer poremećenje ove granice može rezultirati problemima i željom isklučenja se iz društva.