Rad iz snova, bez sumnje, ovo je više nego samo posao. Nije tako bitno radno vrijeme i ručak, koliko je zanimljiv proces, koj vam omogućuje da ostvariti željeni rezultat i zaraditi za život.
Kada sam bio dijete, želio sam postati pilot. Volio sam brzinu, pogled s visine, priliku upravljati fantastičnim izumom čovjeka – avionom! Letjeti – to je tako fora, čak i pomišao na to oduzima dah!
Postavši malo stariji, počeo sam misliti o karijeri u glazbi – htio sam biti popularnim pjevačem ili skladateljem.
Još malo kasne, ocječaja patriotizm u sebi, odlučio sam postati vojnik, služiti svome narodu i svojoj domovini – Sovjetskoim Savezu, o kojem naivno sam vjerovao da to je najhumanija država u svijetu.
Naivnost je se srušila malo prije Savjetskog Saveza, a umjesto snova o svom omiljenom poslu sanjo sam o dobroj plaće za bilo koj posao. Perestrojka je promenila sve da i profesionalci nisu shvaćali kako bi mogli zaraditi za život, nitko neje mogao dati ni savjet.
U 1989 godine postao sam poslovni čovjek, shvatio sam da to je jedin način da se brine o sebi i svojim najdražima, prijateljima i domovini u nastajanju.
Za mene nije bilo važno, koliko gu dugo i pod kojim uvjetima ja ću raditi. Radio sam prekovremeno, vikende i praznike godinama. To je zapravo bio posao iz snova – kad sam spavao, snovi su svi bili o poslu. Ali, bio sam u stanju podržati svoje roditelje, rodbinu, kolege, prijatelje u težkom vrijemeni perestrojke, učiniti vise, nego sam sanjao, fantazije su bili siromašniji od stvarnostei. Imao sam posao iz snova i sam vrlo sretan zbog toga. Sada bih želio da se osjeća, više života, više biti s obiteljom, nadam se, cu sanjati ne samo poslovni snove.