Knjiga i čitanje
Danas mi je žao da nisam voljela čitati knjige kad sam bila mlađa.
Zato sada se trudim da bi mogla čitati knjige koliko više mogu.
Volim čitati klasične romane ruskih pisaca.
Za mene , naprimjer, zanimljivo čitati na temu odnosa djece i roditelja, biografske knjige, ljubavne romane.
U zadnje vrijeme imam želju čitati više o povijesti: o povijesti određenoj državi i o poznatim ljudima koji su živjeli i radili u toj državi.
Što se tiče jezika na kojem čitam knjige to su ruski (ako to klasične romane) i hrvatski.
Pokušavam što više čitati na hrvatskom jeziku radi vježbe.
Čitajuči knjige na hrvatskom jeziku mogu bolje naučiti standardnim izrazima, dijalogama, principu postavljanja pitanja i odgovaram na njih.
To su romane u kojih bi pisac koristio suvremeni jezik, koji opisivaju svakodnevne situacije iz života obične osobe.
Za mene kao za osobu jako vezanu s tiskarstvom uopće ne postaju e-knjige.
Za mene je jako važno kako izgleda knjiga , na kojem papiru je bila tiskana.
Tek uzmem knjigu u ruku odmah nju prelistam, pogledam kako je bila napravljena.
A miris?
Miris na papir, boju i prostoriju u kojoj su je tiskali?
E-knjiga nema takvu čaroliju.
Mogu čak i kupiti knjigu samo za njezin uvez.
Ne bih nikada htjela koristiti e-čitač iako sam svjesna njegovih prednosti pred klasičnom knjigom: teži samo 300 grama, baterija se dugo drži, memorija je na tridesetak knjiga...
Kada imam dosta vremena za čitanje, za mene nije važno ni pisac koji ju je napisao ni žanr.
Najbitnije za mene u takvim slučajevima jednostavno uživati u čitanju dobre knjige.