Isključeni dan (dan bez tehnologije)
Danas je doba u kojom svaki dan koristimo neku tehnologiju.
Ne možemo bez toga ni na posao ići.
Prije sto godina hodali ljudi pješice, na konju ili na kočiji.
Bili su jako sretni da je nešto brže nego ići pješice.
Danas se sve pretjeruje.
Čovjek koji želi ići na posao, treba koristiti mnogo uređaja, kad želi doći na vrijeme.
Pa prije to nije bilo tako.
Slažem se s tim, da je mnogo ljudi ovisnih o tehnologiškim dostignućima i koriste ih i kad ne trebaju.
Ne razumijem tomu zato što u svijetu je jako mnogo lijepih, zanimljivih i boljih stvari.
Sad se čudim najčešte tomu da svi mladi ljudi svako svobodno vrijeme koriste mobitel zbog interneta.
To me jako opterečiva.
Sjedimo s prijateljima u gostionici i pola prijatelja gleda samo u mobitel i ne priča s nama.
Pa zašto su išli s nama?
Zato je dobro da neki ljudi ratuju protiv tehnologiji.
Ne znam konkretno nikakvu grupu koja se bavi tim, ali mislim da to je jako važno u ovom dobu.
Na primjer, zanjimljivi život vode Amishi.
Cijeli život ne koriste laptop, mobitel i slične stvari.
To je jako zanjimljivo.
Zamislimo se da bismo i mi mogli proživjeti samo jedan tjedan bez tehnologije.
Mislim da bi to bilo izvrsno.
Puno ljudi su ovisni o internetu.
Pa ja možda također.
Svaki dan moram gledati neki film ili neku seriju.
Ovo sam počla raditi, kad sam došla u srijednu školu i tamo sam živila u studenskom domu.
I od tog doba moram jako često gledati serije.
Bolje bi bolo da idem negdje vježbati, trčati, plivati ili nešto tako raditi.
Ne čudim se ljudima da su ovisni o internetu, zato što smo sileni svaki dan koristiti tehnologiju.
Život bez tehnologije nebi bio mogao biti.
Svi smo ovisni i kad to ne želimo slušati.