Esej
Na temelju vlastitog iskustva i istraživanja napisat ću esej o stereotipima i autostereotipima u Hrvatskoj i bilogdje. Stereotipi dolaze od nedostatka obrazovanja i od oholosti. Uvijek ima da se ljudi smatraju bolji od drugih. Sada ću analizirati napisane stereotipe služeći se njima i mojima iskustvima.
Nisam opazio stavljaju li ljudi u Hrvatskoj vegetu u sva jela. Budući da se vegeta proizvađa u Hrvatskoj, moguće je, ali treba paziti na kulturnu razliku među Primorske i Kontinentalne Hrvatske.
Iako ne znam što znači riječ „cedevita“, nemogu odgovoriti istina li je da se nudi. Jučer sam bio u gostima de sam bio ponuđen hercegovačkim kruhom, sirom i nekoliko vrstama mesa. Vino nije falilo.
Slažem se da u Hrvatskoj ne postoji ručak bez komada mesa. Međutim, s obzirom na vjeroispovijest većine Hrvata, mogli bismo očekivati da će meso faliti u određenim domovima. Ako više nema ove pojave, iako sam siguran da je prije pedeset godina postojala, nije sve u redu.
Budući da je puno ljudi u Hrvatskoj bez prihoda, malo mi je čudno kad voze nove automobile. Mislim da su ih kupili još prije izgubljenja posla. U svakom slučaju, siromašnih ljudi ima svuda, onda ne treba pisati pisma o situaciji u Hrvatskoj javnim osobama u drugim zemljama iz drugih zemalja , već taj problem rješiti ovdje u Hrvatskoj.
Ne svi Hrvati stavljaju posuđe u perilicu, ali ipak mislim da nemaju baš vremena prati ga ručno, već ga stavljaju u praonicu.
Nije istina da svi mladi ljudi u Hrvatskoj žive s roditeljima dok ne stupe u brak, zato što mi je cimer rekao da je živio u stanu prije njegovog preseljenja u studentski dom.
Slažem se da Hrvati smatraju da je njihova zemlja najljepša isto kao i neki Slovaci misle ito o isto o svojoj zemlji. Istina je, prema tome, da je Bog stvorio cijelu zemlju za sve ljude a granice su nastale kasnije zato što su ljudi programirani da žive u državama koje trebaju imati granice.
Ako hrvatski roditelji ne dopuštaju djeci izaći s mokrom kosom, dobro čine. Ni ja neću dozvoliti svojoj suprugi izaći van s mokrom kosom ili hodati bez papuča po hladnom podu. Znači da će me možda slušati i moja supruga, ne samo moja djeca. Nasuprot tome, ona će mi moći samo nešto savjetovati, a ne zapovjedati. Siguran sam da je ova disciplina bitna za mir i ljubav u obitelji.
Kad budem imao svadbu, sigurno neću poznavati puno ljudi jer neću poznavati sve rođake moge drage supruge. Sad sam iznenađen da to netko smatra stereotipom jer je ta pojava posve normalna. Tijekom vremena poznat ću i ostale rođake moje supruge, ali najprije ću se družiti naravno samo s roditeljima i najbližom obitelji moje ljubavnice.