Naročito ljeti
Ana je mala curica od nepunih pet godina koja priča kako je na nju utjecala selidba, u toj dobi, iz Srbije u neki otok u Dalmaciju. S njom su uvijek roditelji (hrvati samo što su mladi otišli živjeti u Srbiju) i stariji brat Ivo. Na početku, kad je tek stigla u novi grad, puno je razmišljala o tome što više neće nikad vidjeti sve ljude iz rodnog mjesta i da će joj jako nedostajati. Ana se divi bratu jer je njemu bilo jako lako odreći se onog prošlog života i jako je brzo zaboravio na sve. Ana priča kako su ljudi puno različiti u Srbiji i u Dalmaciji i stalno ih uspoređuje. Ana je upoznala Anu i to joj je najbolja prijateljica na otoku i zajedno su doživjeli puno avantura ali nažalost na kraju su se odvojili jer se Ana opet morala odseliti radi tatinog posla. Ova je knjiga puna anegdota u kojima Ana iz svoje perspektive opisuje jako detaljno. Ana je svoje djetinstvo doživjela u ranih 80ih godina na otoku ''Brac''. Uvijek je putovala u Split kad je trebala ići kod doktora ili po ljekove, ona to ovako opisuje ''-kad već spominjem kraj sedamdesetih i hipike koji prodiru čak i do socijalističke Jugoslavije, jednog su dana stigli i u naš porat. Nisu bili masni i obrasli u brade, nikakav ZZ Top (muzikalna grupa), ali ja se ipak, cijeli život, na spomen hipika i maksi sukanja sjetim ovog prizora-''. Ana je jako mala i priča stvari koje ne zna bilo koje dijete, ona gleda sve iz perspektive kako bi odrasli ljudi gledali. U Aninom životu su jako bitne mama i tata od kojih ona uči puno stvari. U knjizi ona piše ovako ''-Tata će me kasnije naučiti kako se roni, pa ću više vremena provoditi ispod površine mora nego gore. Mama mi je zato smiješna, ona prstima začepi nos kad smoči kosu, kao da se jučer susrela s morem, a odrasla je na Jadranu.-'' Ana je jedva čekala da počinje prvi razred. Dosadile su joj više igre vrtićana. Njoj je to bilo kako ona zove '' jako nezrelo'', ona je bez sumnje neko posebno dijete i to se vidi kad piše ''- Kako ova djeca ne znaju da se ne kaže 'čovjeki' nego ljudi, nije mi jasno. A možda se i oni meni čude što ne znam što je komora, nego kažem soba, i što nemam pojma što je karatil i zašto se uopće raspravlja o bačvama.-''. Njoj se uopće nisu svidjeli obične igre za djecu nego je uvijek htjela nešto više i pametnije. Ani je jako bitan brat 'Ivo', ona s njim podijeli puno stvari. Imaju skoro isti prijatelji, igraju se, znaju sve jedno o drugog, čitali su stripove zajedno i kasnije u adolescenciji bi bili još veći prijatelji jer idu živjeti u Zagreb u neki studentski dom. Ivo i Ana se skoro nisu nikad posvađali, samo se ona jednom jako ljutila i razočarala na njega kad je on iskopao pticu koja je umrla i Ana je bila pokopila iza zgrade gdje su živjeli.
Ana je puno voljela svoju tetu Anu i jako je sretna bila kad je saznala da će se oženiti s barbom Ivom
Ivicem. Aa o tome ovako razmišlja ''bilo mi je drago što se barba Ivo oženio, makar sam skoro
zaboravila epizodu s palačinkama i mojom mamom, ali teta Ana je bila odlična...Iz prvog braka je imala
sina malo starijeg od Ivu, Anu, čije se prezime od prezimena barba Ive razlikovao samo u jednom
slovu...''
Ana priča o Titu na jedan poseban način: '' kad je Tito dolazio u Supetar, dobili su u školi zadatak da
napišu sastavak ili pjesmicu o predsjedniku, ali on je osjetio inspiraciju za udarak o pužu, za koji je kasnije
dobio nagradu. Jedna ga je nepoznata djevojčica u Nedjeljnoj Dalmaciji čak i plagirala''
Ona zna sve što će se dogoditi u budućnosti: ''za koju godinu Ivo će prepjevati ''Milenu'' Novih fosila u
prigodnu skladbu za Olimpijadu u Los Angelesu. Spominjat će se ''SEV koji je olimpijadi ukrao dušu'', a ja
ga ništa neću razumjeti, ali sviđat će mi se njegova sposobnost da jednu pjesmu u tri koraka pretvori u
drugu''. '' Ja ću se fanatično zagrijati za gimnastiku i nagovarati tatu da mi napravi dvovisinski razboj kako
bih bila poput svog idola Mary Lou Retton, na što će mi tata odgovoriti...''
''Naročito ljeti'' je rekao tata Ani kad je ona pitala hoće li tata i mama njoj i bratu kupiti brod za
napuhavanje. Ona to ovako objasni: "Naročito ljeti", odgovara tata, što ima otprilike isto značenje
kao i ''kad na vrbi rodi grožđe'' ili (još jedna njegova omiljena) ''kad prdne Che Guevara''.
Ana i njezin tata vole bosanske kolače. Teta Ana ju je poklonila knjigu s receptima pa se Ana
prežderavala svih tih sočnih delicija'' čija je glavno obilježje da izgledaju masno, a zapravo su samo
nevjerojatno slatke'', kako Ana opisuje u knjizi.
Način na kojem Ana sve opisuje je jako neobična za curicu od manje od 10 godina: '' sjećam se dana
kad sam upoznala Ivu. Zapravo, glagol ''upoznati'' potpuno je neadekvantan u ovom slučaju, jer s
čovjekom nikad nisam progovorila ni riječi. Dakle, sjećam se dana kad sam ga uočila. Da razjasnimo
odmah nešto. Taj Ivo u mojem životu nema apsolutno nikakvo značenje, nije moja prva ljubav, niti
prva simpatija, nije mi bio idol i nije učinio ništa što će posebno obilježiti moje odrastanje. A opet sam
poglavlje počela s njim. Zašto?''
Ana se jako svidjela muzika i nekad se pravila da svira klavir, Kad god je u prilici a svira neka muzika
ona glumi da svira. a otoku nije bilo muzičke škole kao u Drnišu u kojoj predaje njezina teta. Teta ju je
odvela da vidi velike klavire i klupe u kojima sjede djeca, pa se jako impresionirala i onda je tek bila
sigurna da želi znati svirati klavir.
ANA ANIĆ 1972
Rođena je u Makarskoj, odrasla je u Boru, na Braču, u Stobreču, Drnišu i Siveriću, promijenila je tri osnovne škole i u svaku se teško uklopila, srednju školu upisala je stihijski, a studij kroatistike u Zagrebu, gdje i danas živi, završilaje greškom, nadajući se da će jednog dana postati novinar. Nakon adija 101, honorarčenja po izdavačkim kućama i predavanja hrvatskog jezika i književnosti na zamjenama u školama, utaborila se u tjedniku Globus kao redaktor.