Autostereotypes of Croats

Najčešći stereotipi u Hrvatskoj

U Hrvatskoj ima puno stereotipa budući da ima puno načina na kako Hrvati vidi sami sebe. Napopularniji stereotip je, po mom mištenju, taj da je Hrvatska najljepša zemlja na svjetu. Premda se slažem s tim da je Hrvatska jako prekrasna zemlja, ne bih rekla da je najljepša ali je između prvih. Čula sam da je Split najljepši grad za turizm od ljudi koji nisu nikad bili izvan Hrvatske. Ima nekog drugog stereotipa, koji po meni ne bi ni bio stereotip jer je stereotip nešto što nije dokazano da je tako, u kojem se priča da mladi ljudi odnosno studenti žive s roditeljima dok ne stupe brak, jer nije dovoljno niti fakultet završiti niti imati dobar posao, nego cura mora naći dečka i dečko, curu i tek tad roditelji imaju šanse „riješiti“ se sina ili kćeri. Ja bih rekla da 95% slučajeva su takvi da netko može imati čak i 30 godina a još uvijek živi kod mame i tate budući da nije našao „pravu osobu“.

U Hrvatskoj se može puno čuti kako nema posla, kakva je jaka kriza, kako nitko nema novac kako je sve preskupo, kaka je u 5 godina poskupila kava, kako je isto tako cigareta poskupila, itd. Kad ovo čujemo možemo onda misliti da kad dođemo u Hrvatsku nema nitko osim turista po kafićima i tako bismo isto mogli pretpostavljati da u velikim trgovačkim centrama neće biti puno ljudi a sve suprotno se zapravo događa. Trgovine su pune, kafiće su uvijek pune goste domaćih gosta. Znači, Hrvati nemaju novca za neki stvari, potrebne, kao kruh ili mljeko, ali uvijek nađu u džepu 7-8 do 12-15 kuna za kavu ili pivo. Makar kod ovih tema ima puno generalizacija, događa se da puno stereotipa imaju svoj razlog. U svakom stereotipu ima istinu jer inače se to ne bi raširilo da bude svugdje čuveno.