Wedding in my country

Vjenčanje u mojoj zemlji jako je slićno kao je u Hrvatskoj. Dandanas mladi ljudi čeka više nego prije za zaruke jer preferira imati priliku za živjeti sami, imati stalno posao i onda se vjenčati. Na primjer, kad roditelj su se vjenčali je bilo obićaj da oni su rekli roditeljima za zaruke, međutim, sada to nije obićaj ali ponekad se koristi. Dakle, dandanas, devedeset devet posto, samo dečko zaprosi curu i onda joj prsten dati, oni se zaručaju nekoliko mjeseca i onda se vjenčaju. Obično je pozvati goste preko pozivnicama tamo se piše kada, gdje i kime će se vjenčati i također ide ime i prezime od roditeljima. To je velika razlika da li usporedimo na Hrvatsku jer čini mi se da je obično pozvati goste kad se ide kući na kući... jako direktno. Vjenčanja su u crkvi, može biti u maloj ili velikoj crkvi na ovisi u koliko poznanika oni će imati. Mladenka kad se uda uvijek nosi bijelu haljinu i miadoženja nosi odjelo, s hiačem, sakom, prslukom, košuljom i naravno, kravatom. Naravno, može biti lagana hlaljna ili može biti nešto drugo kad oni se vjenčaju kod matičara. U crkvi ili kod matičara, četiri ljudi, dva za mladenku i dva za mladoženja mora potpisati pa oni su kum i kuma. Nakon crkve, se koristi ići u restoranu ili neki poseban mjesto na ručak ili večeru i onda na tulum, ima mnogo plesanja, glazbe i neki tradicionalni stvari kao kad mladenka baci buket ili kad torta se reže. Podvezica ne se korisi mnogo sad, takoker, svaki dan više se ne koristi zdravicu od roditeljima samo mladenka i mladoženja drže govor ili nazdrave.