Zimski praznik
Na ovaj prazniku bila sam kod kuće u mojom gradu Priština.
Rekla bih da je bio pola obiteljski praznik, pola prijateljski.
Ostajala sam puno u kući, kuhala sam s mamom, gledala sam filmove i čitala sam malo “Zahir” iz Paula Cuela.
Nakon ostajati s roditeljima, bratom i rođacima, išla sam vani s prijateljima.
Prošla sam baš dobro vrijeme s njima na koncertu džeze glazbe, bowling, u kino i na kavi.
Noć Nove Godine je bila najspecijalnija.
Slavili smo s cijelom obitelji.
Puno hrana, vina i ples do jutro.
Tako je naše tradicionalno slavje.
Iako pretežno ništa nije promijenilo, nedostajala sam moj grad i posebno moja kuća i moja velika soba.
Ali kad sam bila kući nisam mogla slušati albansku glazbu ili gledati albanske emisije.
Željela sam sve na hrvatskom i slušala sam puno pjesama i gledala sam kratki dokumentarni filmove za Balkan na TV.
Tri tjedna u kući za mene je bilo puno.
Zadnji tjedan već je počeo biti dosadan.
Zato što sam sretna što sam vratila u Hrvatskoj.